Otelo se kontroli: Kako stati na put laboratorijama SAD za biološko oružje

© Sputnik / Uđi u bazu fotografijaLaborant
Laborant - Sputnik Srbija
Pratite nas
Sve je više laboratorija koje se naizgled bave proučavanjem pretnji od biološkog oružja, ali stručnjaci upozoravaju da to nije njihova jedina uloga — u njima se paralelno sprovode eksperimenti sa ciljem da se razviju agensi kojima bi se gađale određene nacije, rase, genetske grupe, ali i flora i fauna. Rusija je odlučila da tome da stane na put.

Budući da je Pentagon finansirao mnoštvo takvih laboratorija u bivšim sovjetskim republikama, Ministarstvo spoljnih poslova Rusije pokrenulo je izradu specijalnih protokola kojima će dobiti uvid u rad tih laboratorija.

„Razrađujemo sa okolnim zemljama sporazume i protokole koji će omogućiti transparentnost. Moći ćemo da zavirimo unutar tih laboratorija koje finansira Pentagon“, rekao je pomoćnik šefa ruske diplomatije Sergej Rjabkov.

„Ako se pojavljuju problemi neobjašnjive prirode, kao što je, na primer, virusna hemoragijska groznica, od koje su prošle godine obolela deca iz Rusije, koja su se odmarala u Gruziji, onda je neophodno taj slučaj detaljnije istražiti. Manipulacije genomom uzročnika ove infekcije u najmanju ruku izazivaju pitanja“, konstatovao je on.

Jedna takva laboratorija, nazvana istraživački centar za javno zdravlje „Ričard Lugar“, otvorena je 2011. godine u neposrednoj blizini međunarodnog aerodroma u Tbilisiju, a finansirana je iz sredstava programa američke Vlade. Međutim, ova laboratorija dospela je u žižu javnosti krajem prošle godine, kada je bivši ministar za državnu bezbednost Gruzije Igor Giorgadze rekao da poseduje dokumenta koja potvrđuju da su se u istraživačkom centru vršili „opasni eksperimenti“.

Laboratorije u svom posedu imaju čitave kolekcije

Nikolaj Durmanov, stručnjak za biološku bezbednost, tvrdi da te, naizgled, obične laboratorije u svom posedu imaju čitave mikrobiološke „kolekcije“ — to su mikrobi opasni po ljudsko zdravlje, za domaće životinje, ali i za poljoprivredna dobra. Međutim, kako objašnjava, isto tako je nemoguće reći i da se te laboratorije bave konkretnom proizvodnjom biološkog oružja.

Pre svega, kako pojašnjava, treba razumeti da se biološko oružje ne pravi u tajnim laboratorijama u kojima rade „ljudi u skafanderima“, već je biološko oružje današnjice postalo isuviše prefinjeno, jer se to odnosi i na metode smanjivanja plodnosti zemljišta, povećanja bolesti kod domaćih životinja, kao i na metode smanjenja imuniteta kod ljudi.

Pojavom novih genetskih tehnologija, a tu se misli na genetske modifikacije i genetski „drajv“, tehnološki prag stvaranja novog biološkog oružja je drastično opao, primećuje Durmanov, ali i upozorava da se time danas mogu baviti i male grupe ljudi, za male pare, odnosno, da više nisu potrebni ogromni instituti. Pojavom tih malih centara pojavili su se čak i termini poput „biohakera“ i „biohuligana“.

„Nas bi najviše trebalo da plaši da iz tih laboratorija slučajno ne izleti nekakva infekcija, koja će potom inficirati određenu teritoriju. Ali to nije sve. Treba se plašiti i činjenice da te laboratorije prikupljaju biološku informaciju o određenoj teritoriji, što može postati ozbiljna pretnja u budućnosti po Rusiju, ali i po bilo koju drugu zemlju koja postane meta“, poručuje.

Upitan da li postoji mogućnost da se izradi oružje koje će biti efikasno isključivo na pripadnike ruske nacije, Durmanov kaže da je to malo verovatno, jer takozvano „etničko oružje“ može biti efikasno isključivo na pripadnike zatvorenog tipa plemena, a takvi ljudi žive, recimo, u Sahari ili na Grenlandu, dok su veće populacije, kao što je to slučaj sa Rusijom, isuviše raznovrsne prema genetskom sastavu.

Durmanov ukazuje na to da je između Rusa i, recimo, Engleza, ili pak Amerikanaca, pa čak i Kineza, sa tačke gledišta evolucije, razlika toliko mala da je praktično nemoguće aktuelnim biološkim oružjem obuhvatiti jednu naciju, a da se to ne odrazi na druge. Ali, sugeriše on, pored „etničkog oružja“ postoje i drugačiji sistemi — geografski, a preciznije i lokalni — a to je već interesantnija priča.

Šta je to geografsko biološko oružje?

„Takvim oružjem možete ciljati na plodnost zemljišta određenog tipa ili namene. Na primer, ukoliko ga primenite, na tom određenom mestu će se drastično smanjiti, ili čak u potpunosti nestati mogućnost uzgoja poljoprivrednih proizvoda, dok se to uopšte neće odraziti na druge tipove zemljišta. U današnjem svetu u kojem živimo, gde se biološki obrasci prenose na svakodnevnom nivou, primeniti takvo oružje u tajnosti ne predstavlja nikakav problem“, poručuje Durmanov.

„Danas smo svedoci i da se to zaista dešava — kada, slučajno, određena supstanca dođe u dodir sa lokalnom sredinom, te se naruši lokalna flora i fauna. Međutim, zamislite situaciju u kojoj je takva supstanca kreirana sa ciljem da se ’napadne određena teritorija‘, samim tim su njena svojstva daleko jača i opasnija“, dodaje ovaj stručnjak za biološku bezbednost.

Kako izaći na kraj sa takvom pretnjom?

Iako je kontrola nuklearnog oružja jednostavnom izgradnjom odgovarajuće vojne infrastrukture još odavno postala realnost, kada je reč o biološkom oružju, ono što se radi u laboratorijama je praktično nemoguće kontrolisati. Stoga je uvođenje kontrole moguće isključivo uspostavljanjem sistema baziranog na uzajamnom poverenju, na dijalogu, putem preciznih dogovora.

„Živimo na maloj planeti, ako neko misli da može na ovaj način da nanese štetu određenom broju ljudi, a da to ne utiče na njega samog, grdno se vara. Zbog toga je diplomatija i razmena naučnih mišljenja od ključnog značaja, ne samo među diplomatama, već i među tehničkim stručnjacima, naučnicima, ali i za medije, kako bi javnost bila upoznata sa time. Samo se na taj način može uspostaviti kontrola nad biološkim oružjem, koja bi bila koliko-toliko efikasna“, zaključuje.

Konvencija o zabrani biološkog oružja — prazno slovo na papiru

„Konvencija o zabrani razvoja, proizvodnje, skladištenja i upotrebe biološkog oružja potpisana je još 1972. godine i ratifikovana je u više od 100 zemalja, uključujući SAD i SSSR. Međutim, kada je došlo do izrade mehanizama u vezi sa kontrolom ovog oružja, Amerikanci su počeli da se bune“, priseća se bivši pripadnik komisije Ujedinjenih nacija za biološko i hemijsko naoružanje Igor Nikulin.

Kako navodi, uprkos tome što ta konvencija zaista postoji, ona faktički ne služi svrsi, jer ne postoje nikakvi mehanizmi kontrole koji bi utvrdili da li se ta konvencija poštuje ili ne. Glavni krivac tome je, prema tvrdnjama Nikulina, Zapad — budući da upravo zapadne zemlje blokiraju sve provere i inspekcije tih laboratorija. On podseća i da je poslednja inspekcija jedne takve laboratorije obavljena još početkom devedesetih godina prošlog veka, i to odmah nakon raspada SSSR, nakon čega su takve provere jednostavno obustavljene.

„Ako ne bude postojala politička volja od strane naših partnera, neće postojati ni perspektiva da se kontrola uvede. To prvenstveno oni moraju da požele. Trenutno je u njihovom interesu da budu u prednosti po pitanju razvoja biološkog oružja i prikupljanju biološke informacije, upravo zato Pentagon i ulaže desetine miliona dolara, dižući biološke laboratorije širom sveta. To se može protumačiti i kao priprema za biološki rat, ali i za stvaranje biološkog oružja nove generacije, koje će selektivno uticati na određene nacije, rase, genetske grupe. Nad time i Amerikanci, ali i ostali njihovi saveznici aktivno rade“, zaključuje Nikulin.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala