Mnogobrojnim okupljenima se obratio direktor Srpske kuće Emilo Labudović, koji je odao poštu čovjeku koji je bio omiljen među svim poštenim građanima Srbije i Crne Gore.
On je dodao da ih je Momir okupio kao što je ova sala bila prepuna i prije neku noć, kada nas je sa ovo istog mjesta uvjeravao da nije sve izgubljeno i da ima nade.
„Dragi Momire, slušao sam te jer sam ti vjerovao, jer sam znao da znaš i jer sam znao tvoju dušu i tvoje poštenje. Ti si svime onim što si bio i što si radio izmakao iz kaljuge ovog društva i ovog doba“, kazao je Labudović.
On je primijetio da je od juče najčešći komentar našeg naroda bio da je „otišao poslednji pošteni političar ovoga doba“.
„Danas oni koji su te kleli i optuživali za sve, a najviše za tvoju nespremnost da se u prljavom političkom ringu boriš svim sredstvima, priznaju da si bio u pravu i da je samo takva politika časna za narod i da su samo takvi političari svevremeni i nadvremeni.“
Labudović je kazao i da je Bulatović jednako bio čovjek i kada je stajao oči u oči sa najmoćnijim državnicima svijeta i kada se susretao sa običnim građanima.
„To što si bio najveći kada je bilo najteže svjedoči koliko si bio veliki čovjek, nedostižan i neuporediv. Pravi sin i naslednik velikih rovačkih i kučkih junaka“, kazao je direktor Srpske kuće.
Labudović je na kraju podsjetio na riječi Miloša Crnjanskog da „ne postoji smrt — već samo seobe“ i poručio da se mi jutros ne opraštamo od Momir Bulatovića, već ga samo opet po utješnim riječima Crnjanskog, ispraćamo na put gdje ga čeka „beskrajni plavi krug i u njemu zvijezda“.
