Srbija je jedina zemlja na svetu na koju Podgorica smije da podigne ton

© Sputnik / Aleksandar MilačićGranica Srbije i Crne Gore
Granica Srbije i Crne Gore - Sputnik Srbija
Pratite nas
Na molbu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da ne usvajaju predloženi zakon o slobodi vjerosipovjesti, vlasti Crne Gore reagovale su kao oparene. Crnogorska vlada je promptno odgovorila da neće dozvoliti bilo kome, pa ni Srbiji, da utiče na njihove odluke, a odmah je pokrenuta i medijska kampanja o miješanju Beograda u unutrašnje stvari Crne Gore.

Da su pojedini djelovi vlasti spremni na totalno zaoštravanje govori i stav Liberalne partije, koja je kao dio vladajuće koalicije u Crnoj Gori pozvala da se državni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković, zbog komentara da je Crna Gora klasična srpska država, proglasi za personu non grata.

Gusle - Sputnik Srbija
Guslarski rat: Crna Gora tvrdi da Srbija prisvaja njeno kulturno nasleđe

Takođe, upozorenje šefa srpske diplomatije Ivice Dačića da ugrožavanje imovine SPC logično „može izazvati velike probleme“ na relaciji Beograd—Podgorica, kao da od crnogorskih zvaničnika nema ko da čuje. Nije tajna da pored pripreme da se u Skupštini izglasa sporni zakon, vlast u Podgorici paralelno vrši i međunarodno lobiranje.

Za analitičara Luku Radonjića reakcija crnogorske vlade i njenih prateći medijskih vokala, na molbu predsjednika Srbije da se ne usvaja kontroverzni nacrt Zakona koji pretenduje na otimanje crkvene imovine, ne predstavlja nikakvo iznenađenje.

„U kakvoj god formi da je srpski predsjednik saopštio poruku, dakle, bilo u formi prijetnje, sugestije, predloga ili molbe, reakcija sa druge strane bi bila potpuno ista. No, možda baš zbog toga što je Vučićeva poruka imala karakter molbe, reakcija Markovićeve vlade ispala je nezgrapna, lišena takta i osnovnog diplomatskog manira, pa je u većem dijelu crnogorske javnosti — sa obje strane doživljena kao pretjerana, sa nepotrebno visokim tonom, kao reakcija koja po tonalitetu udovoljava samo ušima ekstremnih pristalica režima“.

„Zato, po nekim procjenama, nije isključeno da je Vučić namjenski odigrao ’damin gambit‘, navlačeći drugu stranu da ’pojede pješaka‘ kako bi sebi omogućio bolju perspektivu — na ’centru‘, odnosno u najvećem dijelu javnosti, kako domaće tako i inostrane“, kaže Radonjić za Sputnjik.

On dodaje da su, kada je u pitanju suštinski karakter reakcije crnogorske vlade, uzroci opšte poznati. Crna Gora je novi format državnosti ostvarila — odvajanjem od zajednice sa Srbijom.

„Referendumski nacional-politički narativ građen je na animozitetu prema Srbiji i srpskom elementu uopšte, a novokomponovani ’nacionalizam Montenegra‘ proizvod je ideološke struje revizionističkog tipa koja tvrdi da je crnogorsku državnost 1918. godine nasilno ugušila Srbija, pa iz političko-ideoloških potreba, Srbija uvijek dobija mjesto dežurnog krivca za sve probleme Crne Gore“, primjećuje Radonjić.

Crna Gora i Srbija - ilustracija - Sputnik Srbija
Nova teorija: Srbija je kriva što Crna Gora kasni u EU

Po mišljenju našeg sagovornika, sa tim u vezi postoji i još jedna važna okolnost, a to je činjenica da je Srbija jedina država na svijetu na koju zvanična Podgorica smije podići ton.

„Karakter spoljnopolitičke vladavine, kao i sama retorika aktuelne crnogorske vlasti, u suprotnosti je sa mentalitetskim i svakim drugim karakterom crnogorskih vladara kroz istoriju, koji su poznati kao ljudi hrabrih, snažnih, zvučnih državničkih poruka. Što bi narod rekao, ’umjeli su da lupe šakom o sto‘ ili da ’otprave poruku brk u brk!‘. Ova vlast nema takav ton, mnogi joj zamjeraju na pretjeranoj inferiornosti u spoljnopolitičkom stavu, zato negdje ili na nekoga moraju ’podići ton‘. Tu im Srbija, kao dežurni krivac i glavna inspiracija njihove antiteze, dođe kao logičan ali i jedini izbor“, primjećuje Radonjić.

On dodaje da je ponašanje crnogorskih vlasti veoma slično ophođenju kosovskih Albanaca, koji „ljute“ i „hrabre“ poruke takođe jedino odašilju u pravcu Beograda.

„I to nije slučajno, nacional-politički narativi kosovskih Albanaca i Crnogoraca koji se zalažu za istorijski diskontinuitet, prilično su slični. Javnosti je poznato da su kosovski Albanci prvi u Jugoslaviji zagovarali reviziju istorije, a ideološka struja koja je bila zadužena za gradnju narativa, za krilaticu je imala „Nikad više 1912!“ i „Nikad više 1918!“. Obje su se oslanjale na optužbe da je Srbija dežurni istorijski krivac koji je počinio istorijsku nepravdu. Dakle, baš kao i u slučaju ideološke doktrine koja podržava Đukanovićev režim“, primjećuje Radonjić.

Naš sagovornik zaključuje da apsurd svoje vrste, takođe, predstavlja i teza o „nemiješanju“ Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore, „iako se zna da se crnogorska vlast često direktno miješala u unutrašnja pitanja Srbije, počev od priznanja jednostrano proglašene nezavisnosti južne srpske pokrajine, do drugih, direktno političkih uplitanja“.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala