Knjiga čiji je autor dr Vanda Babić, profesorica na Odsjeku za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, štampana je u Crnoj Gori u saradnji Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore i „Jutarnjeg lista“. Pored Goranovića, na promociji je govorio i novinar Božo Vodopija, dok je pozdravnu riječ uputio i službeno spriječeni glavni urednik „Jutarnjeg lista“ Goran Ogurlić.
„Ovdje se radi o kulturnoj baštini, nečemu što je iznad svega, to je naša povijest, genetski kod. Zato zahvaljujem autorki, nadam se da će mnogi čitatelji sačuvati ovu knjigu i da će im ona biti inspiracija da krenu putevima prof. Babić i obiđu ove pomalo zaboravljene krajeve hrvatske kulture“, poručio je Ogurlić.
Kako je istaknuto na tribini, cilj knjige je da se „stručna saznanja o Boki kotorskoj uvrste u udžbenike u Crnoj Gori kako se ne bi povijesne činjenice prećutkivale i krivo interpretirale“, te je stoga ova knjiga važna kako za hrvatsku, tako i za crnogorsku kulturu i istoriju.
Osim sve učestalijih pretenzija hrvatske strane da sebi prisvoji kulturno nasleđe Bokelja, te tvrdnjama da se od Herceg Novog preko Perasta, Dobrote, Kotora, Prčnja, Tivta i Budve krije „bogata hrvatska baština“, da je navodni „Hrvat Matija Zmajević“ stvorio rusku mornaricu, a Ivo Vizin prvi oplovio svijet, ili pak da je Gospa od Škrpjela u stvari „hrvatska Sikstina“, a slavna Bokeljska mornarica zapravo hrvatska…, ono što je mnoge u Crnoj Gori uistinu zaprepastilo jeste da je jedan od glavnih promotera teze da je Boka kotorska — „Zaliv hrvatskih svetaca“ trenutno prvi čovjek Zavoda za udžbenike Crne Gore, akademik Pavle Goranović.
Po mišljenju mnogih nema sumnje da kada ličnosti koje pokrivaju zvanične državne funkcije počnu otvoreno da promovišu blago rečeno nategnute konstrukcije susjednih država, onda se postavlja pitanje u čijem interesu oni rade. Da li Crne Gore ili u ovom slučaju Hrvatske, koja bezmalo tvrdi da se pola hrvatskog kulturnog blaga tobože (nepravedno) nalazi u Crnoj Gori.
Prema mišljenju analitičara i publiciste Vojina Grubača, prisustvo Pavla Goranovića, nekada ministra prosvjete, a sada direktora Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Crne Gore, na promociji knjige „Boka Kotorska, zaljev svetaca i hrvatske kulture“ u Zadru, samo „potvrđuje da su se crnogorski zvaničnici preobrazili u ’mečku na lancu‘ koja se vuče ili puzi na sve kulturne manifestacije u regionu, naravno, ukoliko nemaju srpski predznak“.
„Da se desila promocija knjige ’Boka Kotorska, zaliv Svetog Save i srpske kulture‘, za šta ima mnogo više istorijskog utemeljenja, sigurno nikoga od crnogorskih zvaničnika ne bi bilo, a znamo da je na Miholjskoj prevlaci kod Tivta, gdje je bio manastir svetog Arhangela Mihaila, Sava Nemanjić 1219. godine ustanovio sjedište Zetske episkopije“, napominje Grubač za Sputnjik.
On dodaje da je odavno poznato da su akademik Pavle Goranović i, kako kaže, „njemu slični ideološki profili odveć snishodljivi pred Hrvatima“.
„Uzrok tome su neki umu nedokučivi kompleksi niže vrijednosti, koje aktuelni nosioci važnih državnih funkcija u Crnoj Gori izgleda prečesto nose u sebi. Ti kompleksi su dokaz da oni ne vole i ne cijene pravoslavnu kulturnu sredinu u kojoj se nalaze, te da bježanjem po Balkanu pokušavaju izaći iz runa koje im nije komforno“, smatra Grubač.
On ipak predviđa da svi ti pokušaji narodnog preumnjenja, pored svih mehanizama koje na raspolaganju ima zvanična Podgorica, pa i kada su otvoreno na štetu same Crne Gore, na koncu ne mogu imati značajnijeg odjeka u narodu.
„Ma šta unezverena crnogorska vlast radila, za Crnu Goru veći metafizički značaj ima jedan Matija Bećković nego, na primjer, svi pjesnici u Crnoj Gori koji su za poslednjih petnaest godina dobili visoke državne nagrade za književno djelo, tačnije — za političko poltronstvo a ne talenat. A Matiji je, kao što znamo, zabranjen fizički ulazak u Crnu Goru, što je neadekvatno, jer ideje i misli ne mogu zabraniti takve ograde“, kaže Grubač. Uveren je da će prvi znaci da Crna Gora dobija obrise ozbiljne države biti onda kada njeni visoki zvaničnici i funkcioneri budu lica koja za početak neće otvoreno promovisati interese tuđih država, a koji direktno ugrožavaju samu Crnu Goru.