Predstavnici vlasti su u razgovorima sa ekspertima Venecijanske komisije prošle nedelje istakli da je predlog zakona usaglašen sa najvišim pravnim standardima, dok iz Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke tvrde upravo suprotno.
Ministri spoljnih i unutrašnjih poslova Crne Gore Srđan Darmanović i Melvudin Nuhodžić, kao i predsjednik Parlamenta Ivan Brajović eksperte iz delegacije Venecijanske komisije (VK) su uvjeravali da novi predlog zakona „garantuje svakom građaninu Crne Gore slobodu vjeroispovjesti“ i „zaštitu kulturnog blaga Crne Gore“, dok u SPC nemaju dilemu da vlast ovim zakonom želi da prepiše sve hramove na državu, da se radi o pokušaju otimačine crkvene imovine mimo svih zakonskih normi, a zbog čega su delegaciji Komisije predate i brojne primjedbe na sporni predlog zakona.
Iz Venecijanske komisije su poručili da su „svjesni važnosti donošenja zakona koji reguliše tako kompleksnu materiju“, zbog čega su u vrlo kratkom roku doputovali u Crnu Goru da još jednom sagledaju sva mišljenja, te da bi Komisija mogla dati svoje mišljenje krajem juna. Nema sumnje da će mišljenje Venecijanske komisije po ovom pitanju biti od izvanrednog značaja za dalja ukupna društveno-politička zbivanja u Crnoj Gori.
Dr Vladimir Leposavić za Sputnjik kaže da predlog zakona koji je prije nekoliko dana usvojila Vlada Crna Gore, a kojim država namjerava da oduzme stotine crkava i drugu imovinu SPC, „treba da se nađe u rubrikama ’Vjerovali ili ne‘“, ali i upozorava da „usvajanje ovakvog zakona i pokušaj da se on primjeni može lako dovesti do katastrofalnih posledica, za koje će Vlada Crne Gore snositi isključivu odgovornost“.
On dodaje da bi ovim zakonom najgrublje bili pogaženi ne samo Ustav i važeći zakoni Crne Gore, već i najvažniji međunarodni ugovori, počev od Univerzalne deklaracije i Evropske konvencije o ljudskim pravima, pa sve do Pravila Venecijanske komisije i OEBS-a o statusu i pravima vjerskih zajednica, a koja su, kako kaže, više puta potvrđena i presudama Evropskog suda za ljudska prava.
Prema mišljenju dr Leposavića, dvije su ključne intencije autora ovakvog zakonskog rešenja, a to su da se Pravoslavna crkva natjera da se ponovo registruje u Crnoj Gori, te pokušaj oduzimanja imovine SPC pod firmom „uvođenja pravnog reda“.
„Namjerno se kontradiktornim i nekompletnim odredbama želi prekinuti pravni kontinuitet postojećih crkava i vjerskih zajednica, da bi se samo Pravoslavna crkva natjerala da ponovo zahtijeva registraciju, odnosno evidenciju, jer je država potpisala posebne sporazume sa ostalim vjerskim zajednicama kojima im je garantovala pravni status i ostala prava. Drugi najveći nedostatak ovog predloga zakona jeste što se jednim članom pokušava vansudskim putem oduzeti imovina od SPC pod firmom „uvođenja pravnog reda“, kako to stoji u nemuštom, ali zvaničnom obrazloženju ovog zakonskog teksta. Nije do kraja jasno kakav je to pravni red koji se uvodi samo prema jednoj Crkvi i to zaobilaženjem postojećih sudskih i zakonom garantovanih postupaka“, jasan je naš sagovornik.
Na pitanje da li SPC ima nesporne dokaze o imovinskim pravima na svojim crkvama i manastirima u Crnoj Gori, dr Leposavić nema dilemu da ima i to, kako naglašava, „800 godina stare dokaze“.
„To su dokazi kakve ima malo koji pravni subjekt danas na svijetu. Međutim, ovo pitanje naopako postavlja stvari, jer obavezu dokazivanja ima onaj koji iznosi tvrdnju i nešto zahtijeva, a to je u ovom slučaju država. To dokazivanje se može vršiti samo pred nadležnim sudovima, ali pošto je država do sada izgubila svaki spor koji je povela da bi od Crkve oduzela nešto od imovine, sada pokušava to da učini zakonom kojim ovlašćuje upravne organe da samostalno popisuju imovinu i mijenjaju vlasnike i to u nekom mračnom administrativnom postupku, o kojem se ništa ne zna osim cilja do kojeg treba da dovede“, smatra Leposavić.
Što se pak konkretnih dokaza o vlasništvu tiče, sagovornik Sputnjika precizira da su eparhije SPC u Crnoj Gori, kao i njeni manastiri i druge organizacione jedinice, u skladu sa evropskim normama i praksom u drugim državama, punopravni vlasnici svoje imovine i kao takvi su upisani u sve zemljišne knjige i javne evidencije.
„Međutim, u priču o dokazima spadaju i brojne druge pravne činjenice, kao što je, na primjer, to da su hramovi SPC u Crnoj Gori pod zaštitom Uneska, da je ova Crkva testamentarni primalac relikvija poput ruke Svetog Jovana Krstitelja, da joj je neprikosnovenost vlasništva nad hramovima i zemljištem bila priznata i prije 1918. godine, zakonicima Knjaževine Crne Gore, kao i to da su njeni parosi i sveštenici vršili poslove države kad god ona nije mogla to da čini ili je nije bilo, pa su tako stotinama godina, pored ostalog, ovjeravali ugovore o poklonu i prodaji, izjave volje, testamente, čime su narodu obezbjeđivali pravnu sigurnost kad nikakve druge sigurnosti nije bilo. To su činjenice od vrhunskog kulturnog, ali i pravnog značaja“, napominje Leposavić.
Kada je u pitanju mišljenje Venecijanske komisije o novom predlogu zakona o slobodi vjeroispovjesti, dr Leposavić podsjeća da je Venecijanska komisija još 2015. godine negativno ocijenila ovaj zakonski tekst, a „pogotovo odredbu o prevođenju crkvene imovine u vlasništvo države, nazivajući to nedozvoljenom konfiskacijom“, te da su i građani tada takođe spriječili da se o takvom predlogu uopšte održe javne rasprave, pa je Vlada Crne Gore povukla svoj zakonski tekst.
„Pošto je Vlada sada predložila isti takav, čak i rigidniji zakon, od Venecijanske komisije očekujem da ostane pri svom stavu i ne mijenja jednom izrečeno mišljenje, jer se u proteklih nekoliko godina, bar kad je riječ o većinskoj Crkvi u Crnoj Gori, ništa nije promijenilo. Time će Venecijanska komisija potvrditi poštovanje univerzalnih normi i evropskih pravnih standarda i doprinijeti očuvanju iole civilizovanog i mirnog života građana Crne Gore“, kaže Leposavić.
U slučaju pak drugačije odluke naš sagovornik zaključuje „da bi najmanje bilo važno što bi time ovo međunarodno tijelo izgubilo svako povjerenje i ugled“, te da su upravo „zbog toga predstavnici SPC u Crnoj Gori još jednom članovima Venecijanske komisije dostavili sve prigovore i objašnjenja, kao i javne isprave i druge pravno relevantne dokaze“.
