Saopštenje Prave Crne Gore prenosimo u celosti:
„Njihov jedini grijeh je bio što su se zatekli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Imajući u vidu da je cjelokupno NATO bombardovanje bilo protivzakonito, odnosno bez odobrenja Savjeta bezbjednosti, ali i imajući u vidu osionost zapadnih centara moći, nije bilo za očekivati da će neko jednog dana snositi odgovornost za sve nedužno nastradale civile, ali i za pričinjenu materijalnu štetu.
Ipak, ono što je možda bilo za očekivati, uz sve političke razlike i promijenjene stavove funkcionera vladajuće partije od devedesetih naovamo, jeste pomoć države porodicama nedužno nastradalih žrtava. Dakle, imajući u vidu da su nastradali civili u Murinu bili državljani Crne Gore, aktuelna tridesetogodišnja vlast je imala obavezu da ih makar uvaži time što bi žrtve, prije svega, sačuvala od zaborava, ali i olakšala život njihovim porodicama.
No, to se nije desilo. Prvobitne novčane odštete, koje su pojedine porodice dobile, morali su da vrate nekoliko godina nakon toga. Kako se to nije desilo, država se po nalogu Brisela pridružila gonjenju porodica nastradalih, te zahtijevala povraćaj novca uz kamate.
Ovaj snishodljivi akt koji u najboljem oslikava odnos zvanične Crne Gore prema sopstvenim žrtvama predstavlja nezapamćeni vid poltronizma i sluganske politike. Prava Crna Gora nikada neće zaboraviti žrtve NATO agresije 1999. godine, kao ni sve žrtve širom svijeta koje je taj savez posijao u svom pohodu pokoravanja zemalja i zarobljavanja njihovih resursa, pod plaštom širenja ’demokratije‘. Miroslavu, Juliji, Oliveri, ali i svim drugim nedužnim žrtvama NATO bombardovanja nek‘ je vječna slava.“
