Najveći srpski islamolog objašnjava suštinu savremenog džihada (video)

© AFP 2023 / MOHAMMED ABEDPripadnice radikalne islamističke grupe u Pojasu Gaze
Pripadnice radikalne islamističke grupe u Pojasu Gaze - Sputnik Srbija
Pratite nas
Sled istorijskih događaja, od napada na Njujork i Vašington 11. septembra 2001, preko bombaša-samoubica po evropskim gradovima, pa do krvavog danka Islamske države razlog je što se islam često percipira kao izvor terorizma. Ipak, prema mišljenju profesora Darka Tanaskovića, agens za radikalizaciju muslimana bilo je upravo delovanje Zapada.

Prirodu islama, odnos te religije i nacije, ali i uzroke džihada Tanasković je istraživao u svojoj knjizi „Islam: dogma i život“, čije je treće izdanje nedavno izašlo u izdanju Srpske književne zadruge. Za Tanaskovića je očigledno da je džihad, u vidu u kojem se praktikuje danas, najviše štete naneo samim muslimanima, što pokazuju i broj poginulih u islamskom svetu i razoreni gradovi u borbi protiv džihadista Islamske države.

S druge strane, objašnjava, iako većina savremenih muslimana nema za ideal borbu za Alahovu istinu koja treba da ovlada celim svetom, sigurno je i da jedan broj njih, crpeći inspiraciju iz islamske dogme živi i za to da se islam širi, nalazeći u nekim slučajevima opravdanje čak i za nasilno delovanje „koje islamska istorija poznaje, ali ne poznaje sama dogma u čistom vidu“.

„Međutim, to su nijanse, a pojednostavljeno rečeno ako neko uz povik ’Alahu ekber‘ dođe i ubije ti nekog bliskog, a posle ti se drugi izvini da je taj bio ekstremista, izuzetak, i da je pogrešno interpretirao Kuran, nećeš imati mnogo koristi od toga“, konstatuje profesor.

Teroristi Nusra fronta u Alepu - Sputnik Srbija
Kreće džihad: Hiljade ekstremista okružuju dva sirijska grada

Naš sagovornik ističe, međutim, da je Zapad time što je svojevremeno podržavao talibane, svojim postupcima akcijama u islamskom svetu, ali i nametanjem sopstvenih vrednosti putem globalizacije podstakao radikalizaciju muslimana.

Podsećajući na misao francuskog filozofa Žana Bodrijara da bi globalizacija, da je slučajno islamska, sasvim sigurno dovela do toga da hrišćani postanu teroristi, Tanasković ističe da je odgovornost uvek na onome ko pretežno utiče na svetska kretanja, a poslednjih decenija to je bio Zapad na čelu sa SAD.

Tanasković se posebno osvrnuo na jačanje radikalnih islamskih raspoloženja u Bosni i Hercegovini oličenih u vehabizmu. Jedan od razloga za to on vidi u činjenici da se politička elita bošnjačkog naroda nikada nije jasno ogradila niti osudila pojave verskog ekstremizma, bilo zato što deo nje misli slično, bilo što „ne bira saveznike u borbi protiv svog glavnog neprijatelja, a to su Srbi i pravoslavlje“.

Kao bitne faktore za uspon tog pokreta u BiH Tanasković vidi i radikalizaciju izazvanu ratom, ali i obilato finasiranje islamske infrastrukture od zemalja poput Saudijske Arabije. On objašnjava da je vehabijski način razumevanja, ispovedanja i primenjivanja islama netolerantan čak i prema drugim vidovima praktikovanja islama, a kamoli prema nevernicima, odnosno hrišćanima.

Na pitanje kako će takav netolerantni pristup uticati na izglede BiH na opstanak, Tanasković kaže da svaki pokušaj nametanja većinskog mišljenja po principu „jedan čovek — jedan glas“ u zemlji duboko nacionalno i verski podeljenoj može stvoriti velike probleme.

„Ako se ovako nastavi, a nemam utisak da postoje snage među Bošnjacima koje bi shvatile da treba krenuti drukčijim putem, nisam optimista u pogledu funkcionalne BiH. Ona će doduše sigurno opstajati jako dugo, ali šta će stvarno biti iznutra — to je pitanje, jer je i sad BiH više konfederacija, nego jedinstvena država“, upozorava naš sagovornik.

„Muslimani moraju da žive na jednom kraju sveta, hrišćani na drugom“

Profesor Tanasković ipak veruje da struja radikalnog islama još ne može da ugroziti prevashodni uticaj Turske na muslimane u našim krajevima.

Turska je opet, u okviru doktrine neoosmanizma, Balkan postavila među spoljnopolitičke prioritete i to se, uveren je, neće menjati. U tom svetlu, ni rezultati poslednjih lokalnih izbora u toj zemlji neće se odraziti na nastupanje Turske prema Balkanu.

„To će donekle uticati na taktiku postavljanja Turske u spoljnoj politici, uključujući Balkan, ali neće nikako uticati na krajnje strategijske ciljeve i suštinu te politike“, kaže Tanasković u emisiji „Sputnjik intervju“ čiji je povod bilo objavljivanje najnovijeg, trećeg izdanje njegove knjige „Islam: dogma i život“.

Komentarišući izbore na kojima je predsednik Redžep Tajip Erdogan izgubio vlast u velikim gradovima kao što su Ankara, Izmir, Jedrene, a po svoj prilici i Istanbul, iako se tu rezultati lome, naš sagovornik ističe da će to sigurno dosta uticati na unutrašnju politiku Turske, jer je opozicija ohrabrena, ali da će četiri godine do narednih izbora Erdogan svakako iskoristiti za ozbiljan rad na jačanju svojih pozicija i ekonomije čije je slabljenje jedan od bitnih uzroka ovakvih rezultata.

Ipak, prema mišljenju profesora Tanaskovića, izbori u Turskoj su pokazali da „Ataturk uzvraća udarac“.

„Drugim rečima, iako je Erdogan otkad je došao na vlast, pa i ranije, sistematski radio na reislamizaciji, sigurno je da je sekularna reforma Ataturka ipak u turskom društvu ostavila duboke tragove. Usuđujem se reći da Turska nikad više ne može da bude nešto kao Saudijska Arabija ili Iran“, kaže profesor koji je jedno vreme bio i ambasador naše zemlje u Turskoj.

Objašnjava i zašto su muslimani u načelu više od hrišćana podložni tome da religija, i to u nekim ekstremnim vidovima, bude njihova orijentacija u životu.

Sarajevo - Sputnik Srbija
BiH: Nadnica za islamiste — za burku 100, a za džihad 300 evra

„To proizlazi iz razlike između islama i hrišćanstva, jer u islamu je Božja država realizovana već na ovom svetu. Islam nije utopijska religija kao hrišćanstvo. Isus je govorio: ’Carstvo moje nije od ovoga sveta‘. Muslimani smatraju da i na ovom svetu treba realizovati Alahovu volju kroz islamsku državu“, navodi Tanasković, napominjući da bi ova tema zahtevala širu diskusiju.

Na pitanje mogu li na Balkanu muslimanski i hrišćanski vernici kroz sinergiju da prevaziđu teško istorijsko nasleđe, Tanasković ističe da život nameće najmanji zajednički imenitelj za opstajanje na ovom tlu gde „moramo biti jedni pored drugih ili jedni sa drugima“.

„Međutim, ukoliko bi se motivi i vrednosni sistem u političkom i društvenom delovanju tražili u religijskim sistemima onda ne može nikad biti skladnog saživota“, upozorava Tanasković, uz napomenu da je rešenje „zdrava sekularnost, ne sekularizam".

ON iznosi i svoje viđenje zašto su Zapadu devedesetih godina prošlog veka na Balkanu bili bliži ljudi islamske vere, nego pravoslavni Srbi:

„Pre svega zato što su postojali različiti interesi, a oni koji su u Evropi odlučivali kako će se postavljati prema Balkanu, pa i prema raspadu Jugoslavije, nisu apsolutno nikakvi hrišćani. Za njih hrišćanski sistem vrednosti, pa čak ni deset Božjih zapovesti, ništa ne znači. Zato je jedan Bernar Anri Levi mogao reći da se na Drini brani evropska civilizacija i da je brane muslimani od Srba koji će da je ruše.“

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala