Za stanovnike sela Vuk Karadžić kao tvorac srpske azbuke nalazi se na prvom mjestu, pa će vam rado sa ponosom pokazati gdje se i danas nalazi ognjište gdje je rođen Vukov otac Stefan. Da mještani s ponosom ističu činjenicu da Vuk Karadžić vodi direktno porijeklo iz Petnjice, sada svjedoči i gotov spomen-park sa amfiteatrom, koji je 2005. godine u tom selu napravljen u Vukovu čast.
Kada je u pitanju drugi poznati Karadžić, riječ je o vojvodi Šuju Karadžiću, poznatom crnogorskom i starohercegovačkom junaku iz Drobnjaka, koji je zajedno sa Novicom Cerovićem i Mirkom Aleksićem organizovao pogubljenje Smail-age Čengića. Međutim, ni tu nije kraj, pa se Šujo dalje povezuje i sa Karađorđem kojem je kao vođa Drobnjaka po predanju pomagao u oslobađanju Beograda u Prvom srpskom ustanku.
Treći naširoko poznati Karadžić iz Petnjice, Radovan Karadžić, prvi je predsjednik Republike Srpske i vođa bosanskih Srba za vrijeme građanskog rata u Bosni, kome je Mehanizam za međunarodne krivične sudove u Hagu izrekao doživotnu kaznu zatvora zbog, kako se navodi, „genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja“.
U Radovanovom rodnom selu koje broji oko 30-ak kuća, ali u je preostalo samo sedam domaćina koji su tu i tokom zime. Sputnjik je razgovarao sa dvojicom koje smo zatekli. Odmah smo se uvjerili da ih zanima gotovo sve vezano za sudbinu Radovana Karadžića, a naročito današnja presuda tribunala u Hagu.
Goran Karadžić u startu nam je kazao da su mještani Petnjice već navikli da dolaze novinari i raspituju se o Radovanu, ali da među Petnjičanima sada ima i malo podozrenja prema pripadnicima sedme sile, jer „pogotovo inostrani novinari nisu htjeli vjerodostojno da prenose njihove stavove“.
On ne krije da je veoma ogorčen nakon izricanja presude Haškog tribunala, ističući da taj sud nije prema svima postupao jednako.
„Da li je moguće da je Radovan Karadžić osuđen, a da su Ante Gotovina i vođe Albanaca sa Kosova svi pušteni. Haški sud je definitivno nastrojen prozapadnjački i na štetu srpskog naroda. Selektivna pravda je najgora pravda“, smatra Goran.
On ipak ističe da ni prije izricanja presude nije bi naročiti optimista, te da je smatrao da šta god sud u Hagu odluči, za Radovana će to biti doživotna kazna.
„Radovan je čovjek ’45. godište. Zdravlje mu je narušeno. To je čovjek neuropsihijatar, svetskog formata“, navodi Goran Kardžić, naglašavajući da za njega činjenica da je bivši predsjednik Republike Srspke rođen u njegovom selu uošte nije opredjeljujuća u ovom slučaju.
„I da mi nije rođak ne smatram da je Radovan trebalo da bude osuđen samo zato što je naš bratstvenik i što je odavde. Njega slavi cio srpski narod u Republici Srpskoj. On je tamo heroj nacije, pa i Dodik, koji je možda i jedini od političara, koji malo prkosi svijetu, poštuje njegove tekovine i ulogu u stvaranju Republike Srpske“, kaže Goran, dodajući da je Radovan po njemu i osuđen baš zato što je u neku ruku personofkacija projekta stvaranja Srpske.
On je čak sklon da ide i korak dalje dodajući da je i nedavni teroristički napad na Novom Zelandu nakon kojeg su mediji izvještavali da je ubica, između ostalog bio nadahnut Radovanom Karadžićem takođe zloupotrebljen, te da su u taj slučaj, po njemu „sigurno umiješane razne „bjelosvetske službe“.
„To je sve neko pripremio“, tvrdi Goran Karadžić, ističući da će kako vrijeme bude sve više prolazilo za srpski narod „Radovan sigurno slavan čovjek postati“.
Vukoslav Vučko Karadžić gotovo je identičnog mišljenja. On kaže da je u šoku i da je današnja presuda sramna, te da je „Haški tribunal očigledno Zapad namjestio samo kako bi osuđivao Srbe“, zapitavši koliko je taj isti sud do sada osudio Muslimana i Hrvata.
„Ja Radovana lično dobro poznajem. Znam kakav je čovjek. On je ljekar, humanista, neuropsihijatar. On je Muslimanima, svojim pacijentima u toku rata stalno pomagao. To znam sigurno. Taj čovjek je moj prvi komšija ovdje. Rođen je na 200 metara od moje kuće“, kaže Vučko Karadžić.
On takođe smatra da je Radovan Karadžić platio cijenu jer je bio glavni eksponent i politički predvodnik Srba u Bosni i Hercegovini, dodajući da nije šovinista i da Bosna jednako ne može živjeti bez Srba, Hrvata i Muslimana.
„To su tri naroda u Bosni. Oni su htjeli da izbace srpski narod da se ne pita, a oni da imaju svoju državu i da skroz isključe Srbe. E Radovan je predvodio taj srpski narod. Nažalost, ušlo se u rat, a u ratu su svi žrtve. I Srbi, i Muslimani, i Hrvati“.
„Sada osuđivanjem Radovana oni žele da osude i Republiku Srpsku. Oni stalno žele da je izbrišu. Međutim, ja mislim da oni nikada neće uspjeti da ospore srpsko pravo i pravo srpskog stanovništva koje živi u Bosni i Hercegovini“, kaže Vučko.
On dodaje da Radovana Karadžića stoga vidi „kao najvišega junaka koji se za svoj narod borio“, te da je sve što kažu za njega laž koju je nametnuo Zapad. „Ja ga kao heroja i brata rođenog doživljavam. Sve mu najbolje želim, uz njega sam, pa da ću i ja biti tamo sjutra u Hagu s njim“, jasan je Vučko Karadžić.
Za kraj razgovora za Sputnjik, naš sagovornik nam je ispričao i jednu anegdotu iz svog poznanstva sa Radovanom Karadžićem, koji je Vučku početkom osamdesetih godina u Sarajevu kao ljekar pomogao da prevaziđe problem koji je imao sa alkoholom.
„Radovan mi je tada pričao i rekao: ’Samo nemoj piti i sve će biti dobro“‘. Nikada od tada više nisam uzeo rakiju. Ta njegova riječ mi se urezala u mozak“.