Dosadašnji zakon koji je za odlazak u NATO misije crnogorskih vojnika predviđao dobrovoljni pristanak, očigledno je za Ministarstvo odbrane stvorio organizacione probleme jer broj dobrovoljaca nije bio dovoljan, pa je predložen novi, koji propisuje obavezno učešće.
Iako ovaj predlog zakona prije dva dana nije usvojen u Skupštini, jer zbog odsustva opozicije nije bilo dvotrećinske većine za usvajanje tog akta, zakon bi mogao da bude usvojen u redovnoj proceduri za tri mjeseca, kada će za njegovo izglasavanje biti potrebna samo apsolutna većina, što vladajućem DPS-u ne predstavlja problem.
Na skupštinskoj raspravi povodom Predloga zakona kojim se prvi put propisuje obavezno učešće svih pripadnika VCG u međunarodnim misijama u inostranstvu, ministar vojni Predrag Bošković pojasnio je da će takvo zakonsko rešenje ubuduće omogućiti upućivanje kompletnog sastava formacijske jedinice crnogorske vojske koja je deklarisana za međunarodne aktivnosti i sertifikovana od NATO-a.
Ministar je takođe dodao da bi učešće u NATO snagama samo na osnovu dobrovoljnosti „prouzrokovalo česte zamjene pripadnika VCG iz jedne jedinice u drugu, što bi dovelo do gubitka NATO sertifikata koji važi za kompletan sastav jedinice“.
Dakle, iako je crnogorsko rukovodstvo više nego voljno da u svemu izađe u susret NATO-u, isti takav entuzijazam, po svemu sudeći, ne dijele i vojnici, koji na kraju i jesu oni koji treba da direktno na terenu da pomognu npr. „razvoju demokratskih institucija“ u Iraku ili Avganistanu…
Stoga, iako su crnogorske jedinice u okviru snaga Alijanse relativno malobrojne (dosad najviše oko 40 vojnika), ubuduće će njihovo popunjavanje biti olakšano tako što će nevoljne pripadnike Vojske za odlazak u pojedine međunarodne misije imperativno određivati ministar odbrane na predlog načelnika Generalštaba.
Analitičar Igor Damjanović ističe da se iz objašnjenja ministra Predraga Boškovića može saznati da je obaveza pripadnika nacionalnih armija za odlazak u NATO misije na bilo koju tačku planete u stvari — NATO standard. On predviđa da bi to lako moglo značiti da će u budućnosti značajno porasti potreba NATO-a za angažovanjem i crnogorskih vojnika, te da „nametanjem ovakve obaveze, NATO ne skriva bojazan da dobrovoljni odziv u budućnosti neće biti u stanju da odgovori njihovim zahtjevima“.
„Pored potrebe za većim angažovanjem nacionalnih armija, odredba obaveznog odlaska u NATO misije uvijek nosi rizik da će pripadnici nacionalnih armija NATO-a, pa i VCG biti angažovani u neposrednim ratnim operacijama, a ne samo u mirovnim misijama ili na očuvanju uspostavljenog okupacionog režima, kao npr. na Kosovu i Metohiji. S obzirom na to da se crnogorskom strategijom odbrane predviđa prioritetan razvoj pješadije, u budućim NATO misijama crnogorske vojnike vjerovatno bi očekivali najopasniji zadaci“, predviđa Damjanović za Sputnjik.
Ukoliko se nakon tri mjeseca zaista uvede obaveza odlaska u NATO misije za sve pripadnike Vojske Crne Gore, ovaj analitičar ocjenjuje da bi to u stvari predstavljalo „dvostruko licemjerje“.
„Prvo, predstavnici režima godinama su nas ubjeđivali da će angažovanje naših vojnika poslije formalnog pristupanja Alijansi biti isključivo na dobrovoljnoj osnovi. Drugo, dvadeset godina ranije, isti ovi ljudi uvodili su takozvanu radnu obavezu za vojne obveznike i tako sabotirali odbranu zemlje tokom NATO agresije. Paradoksalno je da oni koji su radnim obavezama sprečavali građane Crne Gore da brane vlastitu zemlju, sada im na isti način nameću obavezu ratovanja za NATO u hiljadama kilometara udaljenim zemljama“, kategoričan je Damjanović.
