Sa jedne strane je vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS), na čelu sa liderom Milom Đukanovićem, nakon afere „Koverta“ pokrenula opsežnu akciju konsolidacije i zbijanja sopstvenih redova. Cilj je sasvim jasan — očuvanje vlasti po svaku cijenu, a osim satelitskih manjinskih partija i režimskih i prorežimskih medija, u odbranu lika i djela predsjednika Crne Gore ustali su i redom „dukljanski intelektualci“, kao i krugovi bliski nevladinoj organizaciji Crnogorska pravoslavna crkva.
Na drugoj strani ključa ogromno nezadovoljstvo građana, onih koji se za 30 godina vlasti DPS-a nisu uspjeli prilagoditi postojećem sistemu, niti su osjetili bilo kakav boljitak za sebe i svoje porodice.
Tu je i opozicija koja je sada preko noći zakopala ratne sjekire i koja iz pozadine organizaciono i logistički podupire proteste, ali i medijski koncerni, kao i najveći broj poslenika nevladinog sektora koji zahtijeva promjenu „korumpiranog“ sistema.
Čini se da je ključna drama Crne Gore u tome što najveći broj građana više nema povjerenja u institucije sopstvene države, bilo da se radi o predsjedniku, premijeru, sudstvu, policiji, tužilaštvu, Skupštini ili javnom servisu…
Tako se došlo do paradoksa da se Crna Gora, koje se decenijama tobože branila od „spoljnjih prijetnji i nasrtaja“, sada počela urušavati sama od sebe, suočena sa kolapsom sopstvenih institucija.
Analitičar Boško Vukićević objašnjava da je javno iznošenje nepobitnih dokumenata i dokaza o režimskoj korupciji i krađama učinilo da doskora prilično pasivan narod masovno izađe na ulicu, kako bi ispoljio svoje nezadovoljstvo i zatražio odlazak vlasti.
„Dosadašnje proteste u organizaciji nekih građanskih aktivista podržale su sve partije opozicije. Osim toga, prvi put prisustvujemo situaciji da i bivši glasači vladajuće partije, uz javno priznanje da su glasali za DPS, izlaze na ulicu i traže promjene“, kaže Vukićević za Sputnjik.
Komentarišući poruke Đukanovića, da građani, ukoliko budu nasilni, „rizikuju da se sukobe sa državom“, Vukićević ocjenjuje da nema sumnje da je reč o otvorenoj prijetnji učesnicima protesta, te da je aktuelna strategija „utjerivanja straha“ jedan od malobrojnih instrumenata koji je ostao u rukama vlasti, kao odgovor na aktuelnu krizu izazvanu aferom „Koverta“.
Stav Đukanovića da „ko je protiv njega, taj je protiv države“, sagovornik Sputnjika poredi sa francuskim kraljem Lujem XIV, napominjući da je otvorena prijetnja predsjednika Crne Gore građanima takođe i njegov način da ih opomene na neke situacije iz nedavne prošlosti.
„Recimo, na onu iz 2015. godine, kada je uz brutalnu silu na ulici i uz upotrebu suzavaca rastjerao veliku masu okupljenog naroda. Njegova poruka je da će vlast braniti do kraja i svim sredstvima, bez obzira na sve moguće scenarije razrešenja političke krize“, kaže Vukićević.
Na kraju razgovora za Sputnjik naš sagovornik zaključuje da o svemu tome organizatori aktuelnih protesta i te kako moraju voditi računa i to prije svega pri ispostavljanju ispravnih političkih zahtjeva, kako bi se, upozorava, „promjene desile u korist naroda, a ne nekih inostranih centara moći“.
