Vijest o nominaciji objavljena je juče, ali čini se da ni danas ni juče po tom pitanju nikome u Crnoj Gori ništa nije jasno. U državi koju trenutno drmaju afere koje ljuljaju iz temelja čitavo političko i ekonomsko ustrojstvo zemlje, vijest da među opozicionarima ima i takvih vizionara koji imaju vremena da bistre svetsku politiku, prošla je doslovce neopaženo.
Naravno, u obrazloženju same Krivokapićeve nominacije mogu se pronaći floskule kao što su „istorijski sporazum“, „evroatlanska budućnost“za Grke i Sjevernomakedonce, kao i termini poput „vizionarstvo“ i „liderstvo“, ali čini se da Crnogorci prosto nisu u to ubijeđeni.
Narod koji u šarenu lažu „evroatlanske budućnosti“ nije povjerovao ni tokom NATO kampanje, nakon dvije godine živopisnog evroatlanskog iskustva osjeća da nema čemu da se raduje zbog svojih prijatelja i balkanskih susjeda — građana Sjeverne Makedonije i Grčke.
Jer prosto, niti će NATO riješiti nagomilane unutrašnje napetosti u Sjevernoj Makedoniji, niti će iole pomoći posrnuloj Grčkoj da zbaci dužničku omču sa vrata. Naprotiv, dvogodišnje NATO iskustvo je bilo sasvim dovoljno za Crnogorce da shvate da je Sjevernoatlanska alijansa u suštini samo vojno krilo zapadnih multinacionalnih korporacija (prije svega američkih), te da u toj priči nema ni primisli o boljem životu i obećanoj demokratiji i ljudskim pravima.
Za analitičara i publicistu Ratimira Vujačića nominacija Zaeva i Ciprasa za Nobelovu nagradu koja stiže iz Crne Gore takođe je veoma čudna. Vujačića, kako kaže, naročito zbunjuje što ovakvim potezima pribjegavaju pojedini političari koji time izigravaju „veće katolike od pape“, pa sada tobože „šire bratstvo i jedinstvo između Makedonaca i Grka, a to nisu bili sposobni da učine u svojoj sopstvenoj državi — Crnoj Gori“.
Takođe, i sama činjenica da se predsjednik SDP-a nominacijom umiješao u ovu priču, po ocjeni ovog publiciste, dovoljno govori koliko je i sama ideja kvalitetna.
„Krivokapić je prije svega evroatlantista i povjerenik evroatlanske Alijanse, koji je uprkos većinskoj volji svojeg naroda Crnu Goru, skupa sa DPS-om, bjesomučno ugurao u NATO. Takođe, radi se o ’socijaldemokrati‘ koji je, po meni, napustio univerzalne vrijednosti te ideje.“ „To je ’vizionar‘ cijepanja istorijskog narodnog jezgra u Crnoj Gori na crnogorski i srpski „entitet" i stvaranje od Crne Gore — Bosne i Hercegovine. Dakle, mirotvorac kakav se rijetko rađa“, decidan je Vujačić.
Naš sagovornik je zato kategoričan da se „političar već pomenutih osobina ni u snu ne može vinuti do univerzalnih vrijednosti koje nam je zavještao Alfred Nobel“, te i pored svih kontroverzi koje prate jednu ovakvu zamisao, naglašava da, u nekim slučajevima u konačnici nije važno ni šta se predlaže, već ko predlaže pomenutu ideju.
