Kada je Edi Rama u svojoj novogodišnjoj poruci kazao da je otvaranje granica između Albanije i Kosova samo početak, te da Tirana isto planira kada su u pitanju Crna Gora, Makedonija i Grčka, vlasti u Crnoj Gori su ostale nijeme na ovakvu najavu susjeda.
Ipak, na ideju o brisanju granica između Crne Gore, Srbije i Republike Srpske, poteklu od strane predstavnika srpskih stranaka u Crnoj Gori, Podgorica je reagovala kao oparena.
Gromoglasno ćutanje Podgorice na brisanje granica koje obuhvataju teritorije takozvane prirodne, odnosno „velike Albanije“ mnogi su protumačili po onoj narodnoj — da je ćutanje zapravo znak odobravanja, dok se svakoj ideji o otvaranju granica između teritorija gdje živi srpski narod, momentalno mora prikačiti epitet „velika Srbija“.
Analitičar Matija Nikolić smatra da bi se ideja o otvorenoj granici Crne Gore sa Srbijom i Republikom Srpskom, koju su iznijeli lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević, u prvom trenutku mogla tumačiti kao odgovor na velikoalbanske ideje i aspiracije kroz famozno otvaranje granica Tirane sa Prištinom, Podgoricom i Skopljem.
Međutim, taj analitičar ukazuje da je to nešto protiv čega se Vlada u Podgorici već godinama svim silama grčevito bori, podsjećajući da „granice između Srbije i Crne Gore nije bilo do prije samo desetak godina“, dok „nas je sa Albancima uvijek dijelila čvrsta nepropusna granica i to na zahtjev njihovih vlasti“.
„Građani Crne Gore bi pozdravili otvaranje granice prema Srbiji, jer ovakvu situaciju smatraju neprirodnom i bespotrebno otežavajućom. Na drugoj strani, vlast u Crnoj Gori doživljava teške psihičke traume i na samu pomisao o Srbiji i srpskom narodu. Zato su i nevjerica i stres ono što je reakcija vlasti u Crnoj Gori na ideju o otvaranju granice prema Srbiji“, kaže Nikolić za Sputnjik.
S druge strane, našeg sagovornika stoga ne bi začudilo ni kada bi crnogorski vlastodršci pristali na stvaranje „velike Albanije“, makar i na štetu same Crne Gore.
„Ta vlast je prigrlila bivše teroriste OVK i od njih napravila prijatelje navodno ćuteći, a u stvari gledajući blagonaklono na simbole ’velike Albanije‘, koji su masovno zastupljeni u onim krajevima gdje žive Albanci u Crnoj Gori. Ne vjerujem da bi se više bilo ko mogao zakleti na opciju da bi ova vlast štitila ili se makar pobunila, ukoliko bi u dogledno vrijeme djelovi teritorije Crne Gore nagovijestili da će pripasti ’velikoj Albaniji‘“, kaže Nikolić.
Naš sagovornik na koncu nema dilemu da bi „otvaranje granica prema Srbiji, ali i prema Republici Srpskoj bilo upravo ono što bi narod u Crnoj Gori pozdravio i kao želju i kao potrebu“.
„Ali vlast je izričito protiv toga, jer godinama i decenijama stvara antisrpsku histeriju boreći se protiv sopstvenog naroda i ne pitajući koliko to košta, dok ’velika Albanija‘ u međuvremenu kuca na vrata. Ovo Ramino takozvano otvaranje vrata prema Crnoj Gori, Makedoniji i Grčkoj samo je prva faza tog procesa, ali čini se da su iz vizure vlasti u Crnoj Gori ta vrata za velikoalbanske aspiracije širom otvorena“, upozorava Nikolić.
