Stručnjaci napravili „energetsku mapu sveta“ za narednih 20 godina, evo gde je Rusija

© Nord Stream 2 / Axel SchmidtCevi za gasovod "Severni tok 2" u nemačkoj luci Mukran
Cevi za gasovod Severni tok 2 u nemačkoj luci Mukran - Sputnik Srbija
Pratite nas
Stručnjaci Međunarodne agencije za energetiku (MEA) u izveštaju o perspektivama globalne energije ukazuju na vodeću ulogu Rusije u toj oblasti bar do 2040. godine. Ključni region, koji će doprineti povećanju izvoza prirodnog gasa za 60 odsto, jeste jugoistočna Azija, čija se ekonomija aktivno razvija.
Rezervoari u fabrici za proizvodnju tečnog gasa Jamal TPG - Sputnik Srbija
Dvojni aršini Vašingtona: Evropi ne treba ruski gas, ali dobro dođe Americi

Pouzdano i bezbedno 

Stručnjaci MEA smatraju da na dugoročnom planu Rusija verovatno neće imati konkurenciju na tržištu gasa. Čak i uprkos činjenici da će potražnja za tom vrstom goriva u Evropi opasti sredinom sledeće decenije i da će 2040. godine biti manja za 16,4 odsto u poređenju s 2017. godinom, evropski izvoz će se povećati za 86 odsto. To je povezano sa činjenicom da zemlje EU postepeno smanjuju sopstvenu proizvodnju. Iako Rusija ne može potpuno da dostigne taj nivo, stručnjaci ne dovode u pitanje ključnu ulogu Moskve u snabdevanju Evrope gasom. 

„Rusija će ostati najveći i jedan od najjeftinijih snabdevača gasom u regionu, ali efekat toga će se smanjiti na integrisanom evropskom tržištu gasa, gde će kupci imati pristup različitim izvorima gasa“, prognoziraju stručnjaci. 

Jedan od spornih momenata u izveštaju tiče se bezbednosti isporuke. Analitičari očigledno precenjuju moguće količine, jer je jedina alternativa za isporuku ruskog gasa u EU američki gas, koji, uprkos nadama Vašingtona, nije preuzeo vođstvo u Evropi. 

Ove godine „Gasprom“ planira da ponovo obori rekorde u snabdevanju inostranstva ruskim gasom, izvozeći 205 milijardi kubnih metara goriva. To je 10 puta više od ukupne količine gasa koju je proizvela Ukrajina u 2017. godini. 

Takvim rezultatima su doprineli evropski potrošači. Od sredine godine isporuke u Nemačku porasle su za 12,3 odsto, u Austriju za 48,3 odsto, Holandiju za 53,8 odsto, Hrvatsku za 40,1 odsto, Dansku za 11,9 odsto i Poljsku za 6,6 odsto. 

I sasvim je jasno zašto se ovo dešava. Cena američkog prirodnog gasa je u oktobru bila 352 dolara za 1.000 kubnih metara, a u „Gaspromu“ je ista količina gasa koštala 230 dolara. 

Pozicija evropskih potrošača jasno se ogleda u infrastrukturnim projektima. U Evropskoj uniji se nastavlja gradnja „Severnog toka 2“. Istovremeno se gradi i „Turski tok“, a o mogućnosti njegovog proširenja do Rima krajem oktobra u Kremlju je premijer Italije Đuzepe Konte razgovarao s Vladimirom Putinom. 

U isto vreme, izgradnja novih terminala za prijem američkog gasa po ceni „Severnog toka 2“ ostaje na nivou obećanja evropskih političara Donaldu Trampu.  

Regasifikacioni terminal u poljskom gradu Svinoujsce - Sputnik Srbija
Poljska potpisala ugovor za tečni gas iz SAD

Azijski manevar

Prema mišljenju analitičara MEA, glavni potrošač energije u narednim godinama će biti azijska ekonomija koja se sve više razvija. To je pre svega Kina, čije će potrebe za gasom do 2030. godine porasti do 480 milijardi kubnih metara. Jedino političke provokacije pojedinih igrača mogu da spreče da se to tržište aktivno razvija. 

„Uvereni smo da će više od 70 odsto globalnih investicija u energetski sektor zavisiti od država, a to znači da je sudbina te industrijske grane u potpunosti određena političkim odlukama. Ostvarivanje zajedničkih ciljeva zahteva delovanje odgovarajuće politike i srodnih inicijativa“, istakao je izvršni direktor MEA Fatih Birol.

I u ovom slučaju je Moskva u boljem položaju od Vašingtona. Zbog trgovinskog rata koji je pokrenuo Donald Tramp, Peking je u potpunosti odustao od isporuka nafte i gasa iz Amerike. Predsednici Rusije i Kine su sklopili dogovor o izgradnji novog gasovoda „Snaga Sibira 2“ duž zapadne rute „Altaj“. Očekuje se da će se godišnje tim gasovodom prenositi 30 milijardi kubnih metara gasa. 

To zapravo znači da veliki projekat izgradnje novih postrojenja za proizvodnju tečnog gasa u Americi i eksploatacija nafte iz škriljaca predstavljaju veliki rizik za američku ekonomiju, a mogu da uzrokuju velike gubitke. Trenutno u svetu vlada deficit tankera koji prevoze gas, a cena njihovog prevoza raste, dok nedostatak potražnje za američkim gasom u Kini čini besmislenim izgradnju novih objekata. 

Prema proceni analitičara konsultantske kuće „Edison“, prekidom isporuke američkog gasa u Kinu fabrika za proizvodnju tečnog gasa „Magnolija LNG“ sa kapacitetom od osam miliona tona godišnje, koja se gradi u Luizijani, skoro da je izgubila svoje ekonomske izglede. Izgradnja drugih postrojenja za proizvodnju je takođe pod znakom pitanja.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala