Obraćanje predseednika Prave Marka Milačića prenosimo u celosti:
Pozdrav ljudi, nalazimo se na Rumiji, iznad Bara. Povod našeg boravka ovdje jeste ova mala pravoslavna svetinja, Crkva Svete Trojice oko koje se ovih dana lome koplja u Crnoj Gori.
To zapravo govori da je ova Crkva mnogo veća nego što se to golim okom vidi. Od kada su je Turci, u šesnaestom vijeku porušili, decenijama, pa i vjekovima, naši hodočasnici svake godine iznose kamenje, kao i mi danas, na vrh Rumije, sa samo jednim ciljem: da se jednog dana od njega i ponovo izgradi ova svetinja. To vrijeme je došlo i ova mala limena Crkva se oblaže njime.
To je, kako vidimo, izazvalo prijeteće poruke vlasti i danas aktuelnog premijera Duška Markovića, ali i pojedinih predstavnika manjinskih naroda koji su išli toliko daleko da su postavili čak i ultimatume, da će srušiti Crkvu, da će je ukloniti i da ove crkve ovdje više neće biti.
Želim sa ovog svetog mjesta da poručim pojedinim predstavnicima manjinskih naroda, prije svega vlasti, ali i svima koji ovih dana bacaju drvlje i kamenje na ovu crkvu, da ne potpiruju vjersku mržnju i da, pored toga što je Crna Gora većinski pravoslavna zemlja, ne urušavaju multi-konfesionalni sklad koji danas imamo u Crnoj Gori i na koji smo ponosni.
Želim da izrazim u svoje ime i u ime Prave Crne Gore osjećanje radosti zbog činjenice da je Crkva na Rumiji, ugrijana kamenom, sija u novom sjaju, ali i da poručim da bi upravo, vodeći se njenim primjerom, trebali da vratimo i porušenu Crkvu, kapelu na Lovćenu, na šta nas je, još za života, obavezao veliki Vladika, Petar Drugi Petrović Njegoš.
Ukoliko vlast to ne bude uradila, ukoliko ne želi da se ispuni Njegošev amanet, onda bi to, baš kao i u slučaju ove Crkve na Rumiji, trebao da uradi narod.
I na samom kraju želim da poručim da se niko ne usudi da takne ovu svetinju i ovu crkvu na Rumiji. Da poželim i da kažem da je ovdje, u skromno ime i u ime Prave Crne Gore, a sasvim sigurno i u ime većinske Crne Gore, da je ovdje svako dobrodošao, bilo koje vjere ili nacije bio, ali da ne smijemo, kao ozbiljno društvo, da dozvolimo da rušimo svoje svetinje, kao kapelu na Lovćenu i, ne daj Bože, sada ovu crkvicu na Rumiji.
Dakle da se niko ne usudi da je takne jer ovo je naša svetinja, a ovo je Crna Gora.
Veliki pozdrav sa Rumije. Živjeli!"
