U njoj predviđa kolaps američkog carstva, baš kao što se dogodila i propast bivše Jugoslavije nakon ekonomske krize koja je prouzrokovala podelu i svađu u društvu i stvorila prostor populističkim političarima, prenosi „Indeks“.
Hedžiz se istakao u kritikama više američkih predsednika sa obe strana političkog spektra, a svojom novom knjigom daje pregled trenutnog političkog, kulturološkog i sociološkog stanja svoje zemlje.
Nedavno je u emisiji „The Agenda with Steve Paikin“ Hedžiz, koji je dugogodišnji analitičar posthladnoratovskog razdoblja, pojasnio kako je ekonomska kriza u Sjedinjenim Američkim Državama 2008. godine pogodila naročitu radničku i srednju klasu, što je za posledicu imalo nepoverenje u dosadašnju političku elitu i otvaranje prostora za uspon populista — trenutnog predsednika Donalda Trampa.
Takvo crnilo je, prema autoru, zahvatilo polovinu države i ako se „ta crna patologija ne zaustavi i ako se niko ne osvrne na to otuđenje i očaj, ako te ljude ne integrišemo ponovo ekonomski, politički i sociološki u sistem koji sada ne reaguje na njih na bilo koji način, ta patologija će samo nastaviti da raste“.
„Tuđman i Milošević su iznikli iz propadanja, baš kao i Tramp iz vrlo bolesne države“
„Pratio sam rat u bivšoj Jugoslaviji i znam kako dezintegrisano društvo koje poseže za nasiljem može da izgleda. Gledao sam kako nakon ekonomskog sloma Jugoslavije u kasnim osamdesetim godinama, liberalna elita nije mogla da nađe odgovor, pa je došlo do političkog iskrivljenja (distorzije). Kao što su Radovan Karadžić (u BiH), Slobodan Milošević (Srbija) i Franjo Tuđman (Hrvatska)“, poredio je trenutnu situaciju u SAD s posledicama ekonomske krize u Jugoslaviji i prostoru za populistički šovinizam koji je završio nasiljem.
„Oni su iznikli iz propadanja kao što se iznedrio Tramp iz vrlo bolesne države“, pojasnio je Hedžiz poređenje s liderima država bivše Jugoslavije.
Prema njemu Tramp je simptom bolesti.
Kako bi reintegrisali pogođene radnike i srednji sloj u društvo, Hedžiz je ponudio i više rešenja, kao što su na primer: minimalna cena rada od 15 dolara po satu, zabrana profitiranja na zdravstvenom osiguranju, denuklearizacija, zaustavljanje trgovinskih sporazuma, davanje državljanstva ilegalnim radnicima…
Deindustrijalizacija i zaduživanje
Do opadanja moći američkog carstva došlo je, prema autoru, još sedamdesetih godina „kada se transformisalo iz carstva proizvodnje u carstvo potrošnje“. „Počeli smo da pozajmljujemo novac kako bismo održali oba carstva i stil života koji sebi više nismo mogli da priuštimo“, naveo je Hedžiz. Problemi su eskalirali deindustrijalizacijom i gubitkom dobro plaćenih poslova za radnike.
Zvuči poznato?
Trenutna dobra zaposlenost u Americi i galopirajuće berzansko tržište za Hedžiza je samo statistika.
„Zašto? Pre svega zbog rezanja poreza (za korporacije) koje će odstraniti 1,5 biliona dolara iz američkog budžeta u idućih 10 godina. Taj novac neće biti iskorišćen za poboljšanje proizvodnje ili stvaranje novih radnih mesta, već će se zadržati u riznicama ili iskoristiti za kupovinu deonica. Što će pak naduvati tržište deonica (i stvoriti balon)“, argumentovao je novinar, dodajući kako su bonusi menadžera u korporacijama upravo vezani za cenu deonica.
Niska stopa nezaposlenosti (manja od 4 odsto) za njega je potpuno nameštena jer, na primer, ako radnik radi samo jedan sat nedeljno — smatra se zaposlenim. U trgovačkoj korporaciji „Volmart“ radnici prosečno rade 28 sati nedeljno, što ih stavlja ispod crte siromaštva. Takođe, ako radnik prestane da traži posao četiri sedmice, automatski se briše iz popisa nezaposlenih.
Iz popisa se brišu i radnici koji rade za „Amazon“ samo 12 sati nedeljno, zbog čega moraju da traže dodatne poslove, ali i državnu pomoć. Zbog tih primera Hedžiz smatra kako je pravi procenat nezaposlenih oko 17 odsto.
„Korporativni kapitalizam poremetio je američku ekonomiju iznutra“, rekao je.
Rast hrišćanske desnice i fašizma
Hedžiz, koji dolazi iz religiozne porodice, a i sam je bio student Bogoslovije (na kojoj je i doktorirao) napravio je u knjizi još jedno poređenje koja se može videti i u zemljama bivše Jugoslavije, celoj Evropi, a i u SAD.
Prema njemu, hrišćanska desnica, koja ima fašističke tendencije, posebno je izrasla iz loše ekonomije i propasti dobro plaćenih radničkih poslova.
Trenutno stanje gura ljude prema demagozima, populistima i lažljivcima kao političkim mesijama, a radikalna hrišćanska desnica zato je i dobila prostor u političkoj areni.
Idući ekonomski slom, prema Hedžizu, dolazi, a trenutna politička elita nema za sada odgovor kako ga rešiti.
„Ono što dolazi neće izgledati lepo i neće biti dobro“, naglasio je autor, dodajući kako situacija nije svojstvena samo za SAD, već za ceo svet. No nasilje je posebno vezano uz američki način rešavanja problema, kao što je bio genocid nad Indijancima, izvornim stanovnicima američkog kontinenta ili Američki građanski rat.
„Najveća zloslutna opasnost s kojom smo suočeni dolazi od marginalizacije i uništenja institucija, uključujući sudove, akademsku zajednicu, zakonodavna tela, kulturne organizacije i medije koji su nekad davali sigurnost da je građanski diskurs ukorenjen u realnosti i činjenicama, pomažući nam u tome da razlikujemo laži od istine i olakšavajući nastojanja za pravednijim društvom“, zaključio je Hedžiz.
