Ministarstvo odbrane hvali se podatkom vezanim za broj prijava crnogorske omladine koja konkuriše na javne oglase za prijem u službu u Vojsci Crne Gore u svojstvu vojnika po ugovoru. U zavisnosti od broja formacijskih mjesta raspisanih za javne oglase, dešava se da je odnosu ponude i tražnje u procentu, kažu u ministarstvu i ističu da se o tome već može govoriti kao stalnom trendu rasta interesovanja.
Na to su, kako tvrde iz resora ministra Predraga Boškovića, između ostalog uticale „sprovedene reforme, sigurnost vojske kao poslodavca, mogućnost stalnog i svakodnevnog usavršavanja i napredovanja, kao i razmjene iskustava“.
Iz ministarstva takođe ističu da su u saradnji sa Vojskom ove godine po treći put organizovali ljetnji vojni kamp u vojnim jedinicama u Kolašinu i Pljevljima, te da je tokom prošlog mjeseca kroz njega prošlo 45 crnogorskih srednjoškolaca i pet iz Makedonije, od kojih tri najbolja polaznika kao nagradu dobijaju posjetu Centru za obuku kadeta u Londonu. S tim u vezi, mnogi analitičari su primijetili da su na sceni dvostruki aršini, jer je većina prozapadnih medija u Crnoj Gori snažno osudila vijest o učešću srednjoškolaca na kontroverznom vojnom kampu na Zlatiboru, dok se pohađanje istih na NATO kampovima u Crnoj Gori uzima zdravo za gotovo.
Takođe, uporedni podaci sa Republikom Hrvatskom govore da je i ta zemlja u svojim prvim godinama NATO članstva imala značajno veću zainteresovanost mladih za rad u Vojsci i učešće u NATO misijama širom svijeta, što govori da su siromašne zemlje NATO-a periferije idealni regrutni centri za Alijansu.
Portparol Nove srpske demokratije Marko Kovačević za Sputnjik kaže da prije svega „teško ekonomsko stanje u zemlji, i nemogućnost mladih ljudi da nalaze posao u struci ili u sferi svog interesovanja ih opredjeljuje na očajničke poteze, kakav je svakako traženje posla u Vojsci Crne Gore“.
„To prevashodno zbog toga što se odlaskom u misiju u Avganistanu za kratak period može zaraditi više novca nego na bilo koji drugi dozvoljeni način u Crnoj Gori. Istovremeno, koliko je stvarno interesovanje za Vojsku Crne Gore govori podatak da niko nije pretjerano oduševljen niti zainteresovan za služenje dobrovoljnog vojnog roka, koji će fakultativno biti uveden 2019. godine“, kaže Kovačević.
„Vojska Crne Gore koja je dio NATO-a, u većini naroda se percipira kao dio okupatorskih snaga a broj zaposlenih u Vojsci Crne Gore, aktivnog sastava, onih koji su bili u inostranim misijama, đaka koji su bili u ljetnjim kampovima i onih koji su konkurisali za mjesta u Vojsci, nikada nije prešao brojku od 3.500 ljudi“, podsjeća naš sagovornik.
On dodaje i da je trenutno „sama uloga vojske u Crnoj Gori folklorna“, kao i da kao takva, Vojska „nema niti volju niti realne mogućnosti da brani zemlju“.
„Zato se njene aktivnosti u zemlji svode na izviđačke, na međunarodnom planu na simbolične. Ova država ima snažniju policiju od vojske, što jasno ukazuje da je cilj da se kontrola ima na unutrašnjem planu, da bi vladajuće strukture u zemlji lakše opstajale na svojim mjestima. Jednostavno, mogućnosti za odbranu od spoljašnjeg neprijatelja nema. A znamo da Albanija i Hrvatska, kao i privremene vlasti na Kosovu i Metohiji imaju teritorijalne pretenzije prema Crnoj Gori. U momentu kada budu željeli da ih ostvare, bojim se da će interesovanje za Vojsku Crne Gore biće još manje nego što je sada, kako među mladima, tako i među starima, a da ne govorimo o ostalim članicama NATO-a“, decidan je Kovačević.
