Puna dva dana trajale su priredbe i izlivi duboke ljubavi i odanosti crnogorskog državnog vrha NATO „partnerima“. Naravno, sve je simbolično počelo prvom zvaničnom posjetom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića sjedištu NATO-a u Briselu. Osim što je reč o prvoj posjeti šefa crnogorske države po stupanju na tu funkciju, Đukanović je ujedno bio i prvi državnik koji je posjetio novo zdanje sjedišta NATO-a, pa svoje zadovoljstvo tom činjenicom nije krio ni generalni sekretar alijanse Jens Stoltenberg.
Ipak, mnogo važnije od toga je da je Đukanović iskoristio tu priliku da istakne da najmlađa članica NATO-a ima sasvim jasan stav prema Rusiji, i kako ujedno njegova skorašnje izjava o „zaokretu ka Moskvi“ ne bi bila krivo protumačena.
„Vidio sam da je dio analitičara i dio medija tu moju izjavu pokušao da interpretira kao zaokret od NATO-a ka Rusiji. Nema ništa od toga. Riječ je o tendecioznim pokušajima spekulisanja u odnosu na državnu politku, čiji sam protagonista. Crna Gora se ne deklariše samo jakim riječima nego iskrenom i istrajnom politikom pripadnosti sistemu čiji smo sastavni dio. Nema dileme da li ćemo se pridržavati spoljne politike Evrope, odnosno NATO-a“, naglasio je Đukanović u štabu Alijanse.
Istog dana, svoje aktivnosti u sklopu obilježavanja godišnjice članstva u NATO-u imao je i ministar odbrane Predrag Bošković, koji je tokom posjete američkom nosaču aviona „Hari Truman“, koji se nalazio u međunarodnim vodama ispred crnogorske obale, na licu mjesta mogao da se uvjeri kakva je Crna Gora postala sila ulaskom u NATO.
Ipak, ni tu nije bio kraj, pa je već sjutradan uslijedila demonstracija jednog od, kako je poručeno, glavnih „direktnih benefita“ članstva u alijansi, tzv. „er polisinga“, kada su avion Vlade Crne Gore, u kojem se nalazio crnogorki ministar odbrane, iznad Jadranskog mora kobajagi „hapsili“ lovci ratnog vazduhoplovstva Grčke i Italije, koji od 5. juna otpočinju patrolu nad crnogorskim nebom.
Iako je ministar Bošković saopštio da to znači da su sada crnogorsko nebo i more zaštićeni, što predstavlja „samo mali dio benefita koje Crna Gora crpi iz članstva NATO-u“, sudeći po većini reakcija na portalima i društvenim mrežama, reklo bi se da Crnogorci nisu pretjerano oduševljeni.
Okolnost da su nebo i akvatorij Crne Gore zvanično pod kontrolom drugih država mnogi defakto tumače kao gubitak suvereniteta, pa crnogorski građani u načelu i nisu pristalice državne logike da „tuđa ruka najbolje svrab češe“.
Ni tu nije bio kraj egzaltaciji vladajuće elite bajkom NATO-a, pa je sinoć kao kuliminacija dvodnevnog slavlja premijer Duško Marković na Cetinju upriličio svečani prijem za kompletan državni vrh, na kome su prisustvovali predstavnici zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, kao i diplomatskog kora i druge visoke zvanice, pred kojima je premijer istakao da je ulazak u NATO označio „početak novog doba za Crnu Goru“.
„U godini članstva naša ekonomija je zabilježila impresivan napredak sa stopom rasta, koja je među najvećim u Evropi. To je doprinijelo otvaranju novih radnih mjesta i povećanju životnog standarda naših građana. Rezultati ukazuju da je Crna Gora članstvom u NATO dobila priliku da obezbijedi dinamičan razvoj i dostigne kvalitet života kakav danas imaju najrazvijenije zemlje u evropskom i evroatlantskom prostoru“, kazao je Marković.
Iako stanovnici Crne Gore vjerovatno ne mogu do kraja da dokuče o čemu zapravo govori njihov premijer, nakon dvodnevne grozničave proslave u čast Sjevernoatlantskog saveza, zaključak je da je obožavanje crnogorskih vlastodržaca prema alijansi već dostiglo religiozne razmjere.
Ipak, uzdizanje NATO-a na nivo kulta, po crnogorske vlastodršce ima i svoje veoma praktične razloge. Imajući u vidu da je sada i doslovce kontrola crnogorske teritorije pod ingerencijom alijanse, kao i da je situacija istovjetna kada se radi o ekonomskim tokovima u zemlji, nije teško primijetiti da svako ko pretenduje na vlast u Crnoj Gori mora imati podršku struktura alijanse. Tim prije se religiozna opijenost crnogorske vladajuće elite NATO-om dâ lakše objasniti.
