Tu tezu je u sredu u Baru ponovio i izabrani predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji je još jednom potencirao potrebu prelaska te zemlje u zapadni civilizacijski tabor.
„Crna Gora se nije pokolebala i mi smo spremni za završni korak pripadnosti Crne Gore evropskim razvijenim narodima u okviru EU, naš povratak evropskom kulturnom krugu i savremenoj evropskoj civilizaciji. Nažalost, naša istorija, kao i istorija nekih drugih evropskih naroda jeste istorija izbivanja iz evropskog kulturnog kruga“, poručio je Đukanović.
Imajući u vidu da se u osnovi kulturnog koda Crne Gore vjekovima nalazilo pravoslavlje, nameće se pitanje šta podrazumeva najava promjene kulturnog i civilizacijskog koda Crne Gore. Po mišljenju potpredsjednice Nove srpske demokratije Simonide Kordić, vlastima u Podgorici je savršeno svejedno da li će Crna Gora pripadati latinskom vizantijskom, zapadnom, istočnom, katoličkom, pravoslavnom ili bilo kojem drugom civilizacijskom kontekstu. Ona u razgovoru za Sputnjik ističe da „konačno moramo da shvatimo da je režim u Crnoj Gori — ’ja režim‘, koji brine samo o individualnim potrebama svojih eksponenata“, kao i da sada taj isti obrazac razmišljanja preporučuje i crnogorskim građanima.
Kordićeva naročito podvlači da je sada jasno da „nema te tradicije, vrijednosti, niti temeljnog prava koje nije podložno preispitivanju aktuelnog crnogorskog režima i prilagođavanju njegovim ličnim dnevnopolitičkim potrebama“.
„Veoma je zanimljivo da je nedavno na Žabljaku u kampanji na lokalnim izborima istaknuti crnogorski političar Milan Roćen preformulisao čuvenu Kenedijevu izjavu koja glasi: „Ne treba pitati šta država može da učini za tebe, već šta ti možeš da učiniš za državu‘, i da ona u Roćenovoj reinterpretaciji glasi: ’Ne pitaj šta država može da učini za tebe, niti šta ti možeš da učiniš za državu, već šta ti možeš da učiniš za sebe“, referiše Kordićeva.
„Ova vrsta otvorenosti i jasnog mapiranja načina na koji se aktuelni režim u Crnoj Gori odnosi prema vrijednostima bilo koje vrste jeste pomalo iznenađujuća, ali je, nažalost, temeljno istinita, i u potpunosti odražava stav ovdašnjih vlasti prema bilo kakvim tradicijama i vrjednosnim sistemima“, dodaje sagovornica Sputnjika.
Izjave o nužnosti promjene civilizacijskog kruga Crne Gore, prema mišljenju Kordićeve, nijesu nove, već one predstavljaju „potpuno očekivani slijed događaja i načina vladanja režima koji nema drugih skrupula osim onih vezanih za lični interes“.
Ona takođe napominje i da je crnogorska vlast dosad „nebrojeno puta imala kopernikanske obrte i mijenjala politike, doslovce kao košulje“, te da „ovakva odstupanja ne da nisu nelogična, već su potpuno očekivana i više puta su se dešavala u skoroj političkoj prošlosti Crne Gore“.
„Problem sa takvim radikalno-liberalnim pristupom nije u tome što će se neke vrijednosti, tradicije ili identiteti preispitati. Stvar je u tome što one duboko destabilizuju čitav društveni, državni i vrjednosni sistem. One su suštinski duboko antidržavne“, smatra Kordićeva.
Što se pak tiče istinske spremnosti crnogorskih vlasti da korjenito mijenjaju kulturološku matricu Crne Gore, potpredsjednica DSS-a je mišljenja da će one „bez obzira na posledice prihvatiti bilo koji kontekst koji na dnevnom nivou ispunjava njihove potrebe ili interese“.
Kordićeva ocjenjuje da takve kulturne turbulencije nose sa sobom kulturološke rizike, upozoravajući da je istovremeno besmisleno govoriti o tome da neko ko ima političku moć može deklarativno da „amputira“ bilo koji aspekt crnogorskog civilizacijskog nasleđa.
„Da li je ova vlast na to spremna? Ja sam duboko ubijeđena da jeste, a mislim da ne zazire nimalo ni od toga kakve će to podjele izazvati u društvu u Crnoj Gori. Svjedoci smo činjenice da je ova vlast svoju secesionističku politiku etablirala podjelama u crnogorskom društvu. Oni su prekrajanjem crnogorske istorije i nasilnim i izmišljenim razdvajanjem Srba i Crnogoraca kao da se radi o zasebnim, čak sukobljenim entitetima, išli na realizaciju svojih konkretnih interesa“, jasna je Kordićeva.
Koliko je egoizam i lični interes jedini prevashodni motiv kojim se rukovodi režim u Podgorici, Kordićeva vidi i po tome što za nju „nema nikave sumnje da na strani crnogorskog režima nikada nije ni postojala neka stvarna ideološka opredijeljenost za nezavisnost Crne Gore“, već je, kako zaključuje, „postojala samo intencija da se stvori privatna država, i to po cijenu toga da je za sobom ostavila jedan strašan vještački i izuzetno opasan rascjep u crnogorskom društvu“.
