Đukanović je na predizbornom skupu u Bijelom Polju poručio da je Crna Gora „na vratima Evrope“, i da je vrijeme da se završe poslovi koji su započeti prije 20 godina.
„Evropska unija nam pruža ruku povjerenja, materijalnu i stručnu pomoć da obavimo neophodne reforme da bismo postali organski dio Evrope. Prvi put dobijamo takvu pomoć, a da se od nas ne traži vazalstvo, već se od nas čini ravnopravan partner. Spremni smo da u narednih pet godina uvedemo Crnu Goru u Evropsku uniju“, poručio je Đukanović.
On je, govoreći o konkurentima na predsjedničkim izborima, još jednom poslao oštre poruke koje dijele crnogorsko društvo, rekavši da opozicija želi da bude „na čelu države koju nije željela, i na čiju himnu ne ustaje“, uz naročiti osvrt na SDP, sa kojim je 18 godina bio u koalicionoj vlasti, a koji sada, kako kaže, preko kandidatkinje Draginje Vuksanović, želi da osujeti njegovu pobjedu i „obezbijedi pobjedu izdajničkoj politici u drugom krugu“.
Komentarišući za Sputnjik kampanju DPS-a, koja se ponovo bazira na pokušaju potenciranja „velikih tema“ i predstavljanju Đukanovića kao „stožera državne politike i nacionalnih interesa“, a da su njegovi protivnici „četnici“ i „izdajnici“, analitičar Stefan Đukić primjećuje da „kandidat DPS-a vodi kampanju kao da se radi o parlamentarnim, a ne o predsjedničkim izborima“, obećavajući stvari koje nisu u ingerenciji predsjednika.
„Mjesta na kojima se pojavljuje, poruke koje šalje, obećanja koja daje su neispunjiva sa predsjedničke pozicije. Da li se radi o tome da će, kao i neki političari iz regiona sada i ranije, da premjesti realnu moć sa premijerskog na predsjedničko mjesto, ili je možda u pitanju sukob između njega i premijera nije baš jasno. Moguće je i da se samo radi o olakom davanju obećanja koja ne znače ništa“, kaže Đukić.
Đukić ipak nema dilemu da je i jedno od obećanja koja su za Đukanovića „nemoguća misija“ ako postane predsjednik, ulazak Crne Gore u EU za vrijeme njegovog mandata.
„Ono što je definitivno, jeste da Milo Đukanović nije dobra osoba za poziciju za koju se kandiduje. On nije omiljen, nije čak ni dobrodošao u međunarodnim krugovima, a pozicija predsjednika je da bude lice države na različitim skupovima. Kada imamo u vidu da se, recimo, jedna Angela Merkel nikada nije srela sa njim, ili da kao premijer nije prisustvovao mnogim skupovima tokom NATO integracija jer je označen kao nepoželjan, postavlja se pitanje koje su onda njegove mogućnosti u tim međunarodnim odnosima? Sigurno veoma male, ako ih uopšte ima“, kaže Đukić.
On se takođe osvrnuo i na način organizovanja izbornih konvencija vladajuće partije, gdje su građani svjedoci da su pune hale u različitim crnogorskim gradovima. Po Đukićevom mišljenju, Đukanović ima da zahvali za to organizovanom dolasku mnogobrojnih autobusa i privatnih automobila iz raznih djelova Crne Gore, a sve u pokušaju da se prikaže moć i entuzijazam Đukanovićevih pristalica, što bi trebalo da demorališe opoziciju.