Predviđanja većine analitičara da će Đukanović tokom predsjedničke kampanje još jednom pokušati da snažno polarizuje crnogorsko društvo, po svemu sudeći se obistinjuju. Tako je i nakon 12 godina od proglašenja državne nezavisnosti, glavna zamjerka koju Đukanović upućuje svojim političkim protivnicima optužba da crnogorsku opoziciju, kako se izrazio — „žulja nezavisnost Crne Gore“.
U želji da sebe što uvjerljivije prikaže kao prozapadnog političara, Đukanović ironično tvrdi kako u crnogorskoj opoziciji smatraju da bi se mnogo bolje odlučivalo kada bi Crna Gora pripadala nekim „boljim“ državama, precizirajući pritom da misle na Srbiju i Rusiju.
Prikazujući istovremeno predsjedničke izbore kao ponovno „rvanje dvije koncepcije“ (pri čemu on predstavlja prozapadnu), šef DPS-a ne krije da bi njegova politička konkurencija načinila i takvu „jeres“ kao što je npr. ukidanje sankcija Rusiji.
„Vidjeli ste više puta kroz njihove kampanje i javne nastupe da bi naš politički oponent donio odluke kojima bi poništili sav razvoj koji je Crna Gora napravila za ovako kratko vrijeme. Donijeli bi odluku o izlasku iz NATO-a. Poništili bi odluku o priznanju Kosova, što je važno pitanje za regionalnu stabilnost. Poništili bi odluku o našem putu ka Evropskoj uniji. Poništili bi sankcije Rusiji i jasno je da bi doveli u pitanje odluku o nezavisnosti“, upozorio je Đukanović.
Sa druge strane, zapaljiva politička retorika i insistiranje na globalnim pitanjima i temama koje oštro dijele Crnu Goru mnogi tumače kao Đukanovićev namjeran bijeg od realnih problema koji snažno pritiskaju crnogorsko društvo. U prilog tome govori i zvanični stav državnog Zavoda za statistiku (Monstat) koji putem najnovije potrošačke korpe crnogorskim građanima sugeriše da im je sasvim dovoljno dva evra dnevno za prehranu, što najbolje objašnjava u kom pravcu se kreće životni standard u zemlji.
Novinar i potpredsjednik Demokratske srpske stranke (DSS) Matija Nikolić, za Sputnjik kaže da Đukanović očigledno ima strategiju da „otvaranjem najkrupnijih pitanja koja dijele Crnu Goru i podižu tenzije, prikaže sebe kao nezaobilazan faktor koji jedini može da zadrži zemlju na trenutnom geopolitičkom kursu“.
U tom smislu, on dodaje da i ne vidi kakav bi drugi smisao imala Đukanovićeva predsjednička kandidatura „nakon skoro trodecenijske vladavine kojom je vratio društvo vjekovima unazad“.
„Kome bi danas Đukanović — koji je dokazao da Crnu Goru drži suprotno volji većine njenih građana na proatlantskom kursu i neprijateljstvu, sada već otvorenom sa Srbijom i Rusijom, priznajući lažnu državu Kosovo i uvodeći sankcije Rusiji — objašnjavao nizak standard, teške probleme u društvu, ogromnu socijalnu nepravdu u kojoj većina stanovništva jedva sastavlja kraj sa krajem, dok Đukanovićeva elita zajedno sa kriminalnim grupama neometano uživa u bogatstvu koje se često mjeri u milijardama evra“, pita se Nikolić.
Nikolić smatra da se na ovaj način Đukanović sasvim „jasno profiliše kao evroatlantista, rusofob i dobar prijatelj bivših terorista OVK-a“, a koji su sada nažalost, kako kaže, „gospodari života i smrti na Kosovu i Metohiji“, kao i da mu je jedini cilj beskompromisni ostanak na vlasti.
„Đukanović ovakvim pooštravanjem retorike u kojoj pominje čak i devedesete godine, a u atmosferi montiranih suđenja za državni udar, slanja opozicionih lidera u zatvor, kao i protjerivanja ruskih diplomata, pokazuje da je beskompromisno spreman da učini sve kako bi zadržao vlast, disciplinovao svoju partiju, ali i čitavu Crnu Goru, i zadržao je na sopstvenom političkom kursu mimo volje većine njenih građana“, kategoričan je Nikolić.
