„Moskva nije odustala od ambicije da unese konfuziju, pa čak i da dovede do sukoba na Balkanu. Tako da očekujem da će se umiješati u naredne predsjedničke izbore u Crnoj Gori“, kazao je Server. On ponavlja tezu da Rusija regionu može da ponudi samo destabilizaciju i da će nastaviti da destabilizuje i Crnu Goru, i pored toga što je ona u Alijansi.
Komentarišući ponovne optužbe na račun Rusije povodom izbora u Crnoj Gori, analitičar Boško Vukićević za Sputnjik kaže da koliko god da je očekivana izjava ovog „omiljenog analitičara režima u Podgorici, ona ipak izaziva smijeh kod nekog ko iole poznaje prilike u regionu“.
„Apsurdnost i komičnost izjave nalaze se u činjenici da su upravo SAD, zemlja čije interese Server agresivno zastupa, klasičan primjer miješanja u izbore ne samo Crne Gore i regiona, već i mnogih drugih država svijeta“, dodaje on.
„Smijeh koji izazivaju Serverove riječi prestaje kada se uzmu u obzir nesagledive tragedije koje su izazvale američke destabilizacije drugih država i miješanja u njihove izbore. Prisjetimo se samo sudbine iračkog, avganistanskog, sirijskog i mnogih drugih naroda, i stotina hiljada civilnih žrtava koje su američke intervencije i američka destabilizacije prouzrokovale. Takvi dometi spoljne politike najmoćnije zapadne zemlje ne zavise od toga da li je na vlasti republikanska ili demokratska garnitura, već su oni dio opštih i odavno utemeljenih smjernica ’duboke države‘“, kaže Vukićević.
On dodaje da je upravo „takva američka politika, osim hiljada civilnih žrtava, narodima na Balkanu podarila i osiromašeni uranijum, koji će izazivati kancerogena oboljenja kod našeg stanovništva narednih milion godina“.
„Politiku SAD na Balkanu ponajbolje je u svojim memoarima definisao lord Oven, specijalni izaslanik Evropske unije u BiH: ’Veoma poštujem SAD. Ipak, ne odobravam diplomatiju te države, koja je od 1992. do 1995. bespotrebno izazvala rat u Bosni i Hercegovini‘“, navodi Vukićević.
Što se pak konkretno tiče američkog miješanja u izbore i politiku u Crnoj Gori, naš sagovornik nema dilemu da je „ono u tolikoj mjeri vidljivo i opštepoznato da je postalo dio svakodnevnog političkog vokabulara“.
„Ambasada SAD u Podgorici, za razliku od Ambasade Rusije, tradicionalno je sastajalište stranačkih predstavnika vlasti i opozicije i u njoj se daju savjeti, uputstva, a često i naređenja rukovodstvima mnogih političkih partija. Upravo odnos prema smjernicama koje ispostavlja Ambasada SAD pokazuje stepen autonomije političkih i drugih entiteta u Crnoj Gori. I ovo pretjerano kašnjenje u izboru režimskog predsjedničkog kandidata može se protumačiti kao nagovještaj da Ambasada Sad u Podgorici tek treba da dâ ’zeleno svjetlo‘, ili da ga direktno nametne DPS-u“, precizira Vukićević.
„Ono što dodatno diskredituje izjavu Danijela Servera, jeste da profesor navodi i da je ’Rusija regionalna sila kojoj opada moć‘, iako su svi svjedoci, a prije svih NATO strukture, rapidnog i šokantnog porasta ruske moći u svijetu od dolaska Putina na vlast. Upravo u onoj mjeri u kojoj je ispravna teza Servera o opadanju moći Rusije, toliko je tačna i njegova tvrdnja o miješanju najveće slovenske zemlje u izbore u Crnoj Gori“, zaključuje naš sagovornik.
