Lekcija Kolindi iz istorije: Sedi, jedan!

© AP Photo / Damir SagoljPredsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović - arhivska fotografija
Predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović - arhivska fotografija - Sputnik Srbija
Pratite nas
Ono što me posebno žalosti je to što se period od 1918. do raspada Jugoslavije svodi na period sukoba. Hrvati su u zajednicu sa Srbima i ostalim južnoslovenskim narodima ušli zato što je to tada upravo za Hrvate bilo najbolje moguće rešenje, imajući u vidu gde su bili do 1918, kaže profesor Sveučilišta u Zagrebu Hrvoje Klasić.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić će 12. i 13. februara „u najboljoj veri“ otići u Hrvatsku sa željom da on i predsednica Kolinda Grabar Kitarović „nešto urade za našu decu i našu budućnost“. Lošije od trenutnog stanja ne može da bude, može da bude samo bolje, rekao je Vučić, prihvatajući poziv Kitarovićeve da poseti Hrvatsku.

A u pokušaju da u pozivu objasni otvorena pitanja, predsednica Hrvatske je navela da se „ove godine navršava 100 godina od završetka Prvog svetskog rata, otkada počinje stoleće međusobnih sporova i sukoba“. Svesno ili ne, da li je u nameri da obrazloži poziv na „primirje“ Kitarovićeva u celu priču ubacila crv sumnje u iskrenost poziva svojim istorijskim natuknicama? Znači li to da je i život u zajedničkoj državi bio iznuđen i loš, gori i od gledanja Srba i Hrvata preko nišana tokom Prvog svetskog rata?

Hrvatski istoričar i profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Hrvoje Klasić za Sputnjik kaže da pozdravlja svaki razgovor i svaku saradnju između hrvatskih i srpskih političara, ekonomista, intelektualaca, posebno između hrvatskog i srpskog naroda. On je, ipak, naglasio da mora da reaguje na ono što je izjavila predsednica Hrvatske, kako kaže, što zbog onih koji su živeli u prošlom veku u zajedničkoj državi, a posebno zbog onih koji nisu, ili su se rodili pred kraj tog veka.

Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar Kitarović - Sputnik Srbija
Kolinda pozvala Vučića u Zagreb: Već sto godina smo u sukobu

„Ono što me posebno žalosti je to što se period od 1918. do raspada Jugoslavije, tokom postojanja i jedne i druge (Jugoslavije), svodi na period sukoba. Pre svega, Hrvati su u zajednicu sa Srbima i ostalim južnoslovenskim narodima ušli zato što je to tada upravo za Hrvate bilo najbolje moguće rešenje. Imajući u vidu gde su bili do 1918. godine i šta bi se dogodilo sa teritorijom na kojoj su živeli Hrvati, da je Italiji dato ono što je obećano, pitanje je kako bi Hrvatska ikada u budućnosti izgledala“, kaže Klasić.

On ne misli da je život u toj zajednici bio idealan i da se u svakoj situaciji pokazao kao dobro rešenje, ali da ipak treba imati na umu da je ulazak u Jugoslaviju bio najbolji mogući scenario za Hrvate.

„Stvarno bi bilo pogrešno, bez obzira na sve loše trenutke, pa i brutalne, da se taj vek i ta država ipak gledaju samo kroz sukobe. Nažalost to govori samo o tome kako se u Hrvatskoj suočavaju sa prošlošću. Jugoslavija pokušava da se zaboravi i negira se njeno postojanje i dešava se ono što stalno kritikujem, da na 20. vek gledamo stalno kroz prizmu početka devedesetih godina prošlog veka i da se sam rat i stradanja u ratu koriste da bi se ocenjivali i procenjivali ceo 20. vek i cela Jugoslavija“, kaže Klasić.

On podseća da su veze Hrvata i Srba imale razne oblike i pre 1918. godine. Srbi su narod koji vekovima živi na području današnje Hrvatske, ali su postojali i odnosi sa Srbima u Srbiji i s vremena na vreme bili dosta jaki i pre 1918. godine.

Uz to, Klasić smatra da su Hrvati i Srbi u nizu situacija pokazali da mogu da sarađuju. I u NOB-u, i u izgradnji zemlje, i u njenom vođenju, ali i na onom, što bi se reklo, najnižem nivou, što se kolokvijalno naziva mešovitim brakovima, napominje hrvatski istoričar.

Na osnovu istorijskih kvalifikacija u pozivu hrvatske predsednice, istoričar i akademik Vasilije Krestić za Sputnjik kaže da bi se moglo zaključiti da ona ne poznaje dovoljno istoriju srpsko-hrvatskih odnosa. Sukobi ne počinju posle Prvog svetskog rata, nego se tada nastavljaju, kaže taj akademik, ističući da su oni i tokom 19. veka i te kako bili ozbiljni i razmimoilazili su se u mnogim stvarima.

„Predsednica bi morala malo da prouči istoriju srpsko-hrvatskih odnosa, a ne ovako da kaže da je Jugoslavija bila kamen spoticanja“, kaže taj istoričar, koji je višedecenijski naučni rad posvetio upravo srpsko-hrvatskim odnosima. On napominje da su Srbi i Hrvati ušli u Jugoslaviju sa različitim stavovima o ujedinjenju i o zajedničkoj državi.

„Ne može se govoriti o 100 godina sukoba i sporova, jer ne možete uopštavati stvari i kazati da su svi Hrvati bili apsolutno isključivi i antisrpski raspoloženi, jer je među njim bilo i te kako racionalnih, pametnih i jugoslovenski opredeljenih ljudi“, kaže Krestić, ali i ne spori da ti odnosi u okvirima Jugoslavije od 1918, pa do raspada 1941. godine nisu bili dobri.

Istoričari su, kaže, dali odgovore na pitanja o uzrocima tih sukoba i ko ih je proizvodio, ali o tome i dalje postoje krajnje suprotni stavovi Beograda i Zagreba. Oni se ne mogu lako prevazići zbog, navodi Krestić, isključivosti hrvatske politike.

Kolinda Grabar Kitarović i Aleksandar Vučić potpisuju Deklaraciju o unapređenju odnosa i rešavanju otvorenih pitanja Hrvatske i Srbije - Sputnik Srbija
Vučić: Prihvatam Kolindin poziv

Ipak, dodaje, nijedan pametan čovek, bez obzira da li bio Srbin ili Hrvat, ne bi imao ništa protiv toga da se ti odnosi izglade i da se uspostave dobri odnosi. On, međutim, smatra da se postavlja pitanje da li su sazreli uslovi za to i šta je to što smeta njihovom uspostavljanju.

„Bojim se da će proći još mnogo vode i Savom i Dunavom dok ne nestanu te suštinske razlike u mnogim bitnim pitanjima Srba i Hrvata“, ocenio je Krestić.

„Ne možete imati dobre odnose ako je u Hrvatskoj jedan Ante Starčević otac domovine, a u Srbiji je on jedan od tvoraca genocidne politike Hrvatske prema Srbima. Ili sada da li je poslednji rat u Hrvatskoj bio odbrambeni, a Srbija agresor, i ko je razrušio Jugoslaviju? To su antipodi, dve politike koje se uzajamno isključuju, gde nema sporazuma. A takvih antipoda, problema, u srpskim i hrvatskim odnosima imate mnogo, gde se u ovom trenutku ne može naći zajednički stav i ne mogu se prevazići“, ukazuje Krestić.

Ako ne možete da podnesete table ispisane ćirilicom, ako ne možete da podnesete to što broj Srba u Hrvatskoj još nije sveden na onu „ništicu“, kako je to želeo Franjo Tuđman, ako, za razliku od hrvatskih investicija u Srbiji, nijedna srpska firma nema dozvoljen pristup hrvatskom tržištu, koje dobre odnose možete da očekujete i mogućnosti da se sporazumete, skeptičan je član Srpske akademije nauka i umetnosti.

Komentarišući činjenicu da je poziv Kitarovićeve stigao samo par dana pošto je Srbiji uručena protestna nota Hrvatske zbog toga što je u UN organizovala izložbu o ustaškom koncentracionom logoru u Jasenovcu, Klasić kaže da ona govori o dosta toga.

„S jedne strane, čini mi se da je predsednica počela da vodi predizbornu kampanju, iako ima još dosta do kraja svog mandata. Na to upućuje najnovija vest u medijima da je američki ambasador pohvalio taj gest. Ona, dakle, sada pokušava da se nametne i kao lider u regionu. Nedavno je bila u BiH, sada poziva Vučića“, podseća profesor Sveučilišta u Zagrebu.

Prema njegovoj oceni, to govori i o odnosima na relaciji Vlada-predsednik.

„Odnosi Plenković-Kitarovićeva nisu baš najbolji, nisu dobro iskoordinisani, a tome u prilog ide i činjenica da jedna poluga vlasti zaoštrava odnose i daje note, a druga poluga poziva predsednika Srbije u posetu. I kada su odnosi na najnižem nivou treba razgovarati, ali mi se čini da je ovo podjednako iznenadilo sve aktere u ovoj priči i u Srbiji i u Hrvatskoj“, izjavio je Klasić za Sputnjik.

Hrvatski sabor - Sputnik Srbija
Poslanici Sabora o poseti Vučića Hrvatskoj: „Glup—gluplji—najgluplji“

Prema mišljenju Vasilija Krestića, poziv predsedniku Srbije je došao odmah posle protestne note zbog izložbe o Jasenovcu zato što su u Hrvatskoj uvideli da su napravili veliku grešku i da su se okliznuli na terenu gde nisu položili diplomatski ispit.

„Ne može se poreći genocid nad Srbima u Hrvatskoj kako su oni želeli da ga previde. Ceo svet je sa tom izložbom u UN to uvideo i mislim da su oni možda dobili i neke poduke od onih koji su im mentori da malo smire loptu i da pokažu da su spremni i na neko ustupanje“, kaže taj istoričar.

On poziv vidi i kao dobar taktički potez Hrvatske koja želi da pokaže kako ona nije isključiva i kako ne žele da zaoštrava odnose. Znajući viševekovnu hrvatsku istoriju i hrvatsko-srpske odnose, bojim se, kaže Krestić za Sputnjik, da je sve to jedna politička i diplomatska igra.

 

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala