Hubert Konigštajn je diplomirani finansijski stručnjak koji je napravio procenu primanja socijalne pomoći te porodice, i uporedio je s godišnjom zaradom u Nemačkoj najslabije i srednje plaćenih zanimanja i utvrdio kako jedna nemačka porodica s tolikim brojem dece ne bi mogla bez pomoći države opstati.
„Zanimljivo je kako možete imati tako veliku porodicu u Siriji u kojoj nemate pomoć. U Nemačkoj bi to bilo nemoguće“, kaže Konigštajn.
On je izračunao kako jedan prosečni radnik u Nemačkoj mesečno prima bruto 2.461 evro. U Nemačkoj se oporezivanje dohotka određuje prema klasama koje uključuju bračni status, decu, visinu primanja bračnog partnera.
Naime, prema klasi 1 (samac) bez supruge i dece, to iznosi 314.33 evra poreza dohodak, što znači da bi u Nemačkoj 95,5 radnika radilo samo za tu porodicu.
„Oni bi radili čak tri dana samo za tu jednu porodicu“, pojasnio je Konigštajn.
On tvrdi kako Nemačka svojim zakonom o socijalnoj pomoći ljudima, ne samo izbeglicama i doseljenicima već i samim Nemcima daje do znanja da je bolje širiti porodicu, odnosno imati što više dece i primati pomoć, nego se zaposliti i raditi.
Ti ljudi, kaže Konigštajn, koji bi radili za pomoć jednoj sirijskoj porodici preživljavaju od svojih mesečnih plata dok izbegličke porodice uživaju u nemačkoj socijalnoj pomoći.
Savez nemačkih sindikata koji je ovu analizu objavio na svojim stranicama ne želi ukinuti pomoć izbeglicama i onima koji je trebaju, već dati pravo radnicima u Nemačkoj da sami odlučuju kome će ići porez od njihovih plata.
