Predsjednik Skupštine Ivan Brajović, raspisujući predsjedničke izbore u petak, izrazio je uvjerenje da će oni biti održani u pozitivnoj i demokratskoj atmosferi i pozvao sve punoljetne građane i građanke da izađu na izbore i da, kako je rekao, izaberu najboljeg kandidata.
Međutim, opšti utisak je da je opozicija u Crnoj Gori hendikepirana po više značajnih faktora, od kojih se kao početni i elementarni izdvaja njena hronična nemogućnost da ujedinjenim snagama za početak ispregovara bolje i poštenije izborne uslove u odnosu na vladajući DPS.
Kontinuirano ponavljane opozicionara, kako uslovi za izbore nisu regularni, čini se da i nije prevelika utjeha za opozicione birače, naročito ako se ima u vidu da konstatovana neregularnost izbora neće odvratiti opoziciju od namjere da na njima učestvuje.
Ono što dodatno obeshrabruje simpatizere opozicije jeste i činjenica da su pojedini opozicioni lideri već izašli sa ocjenama da predsjednički izbori i nisu toliko važni, već da su mnogo značajniji lokalni izbori u Podgorici, što upućuje na zaključak da opozicija možda u izvjesnom smislu već traži alibi za poraz u predsjedničkoj trci.
Politički analitičar Dragan Rosandić za Sputnjik kaže da su šanse za pobjedu crnogorske opozicije na predstojećim predsjedničkim izborima, nažalost, „nikakve“, a naročito ako se uzme u obzir nesloga u opoziciji i potencijalno nikad veći broj predsjedničkih kandidata.
„Koliko vidimo u najavi, imamo desetak kandidata, što dežurnih, koji se tu javljaju svakih pet godina, što nekih novokomponovanih i nekih novih mladih, koji bi da okušaju sreću, dok su se ovi stariji iz opozicije vjerovatno do sada opekli pa neće. Mada, postavlja se još jedno važnije pitanje, a to je: koliko ima smisla uopšte izlaziti na ove izbore, odnosno na svake izbore pod ovakvim uslovima, jer vidimo koliko je to ’regularno‘. I posebno, činjenica da birački spisak, maltene, uoči svakih izbora ’nabubri‘ i poraste. Tako da će na ovim izborima biti oko 535 hiljada potencijalnih birača na broj stanovnika od 620 hiljada, što znači da je jasno da u biračkom spisku ima svega i svačega i da je prosto nemoguće pobijediti“, smatra Rosandić.
Sa druge strane, naš sagovornik upozorava i na „potpunu neodgovornost opozicije“ koja nema strategiju, što implicira da će na izborima vjerovatno biti i „veliki broj rasutih glasova“, što, kako kaže „ne sluti na dobro“.
„Ogroman broj kandidata govori da će opozicija ići na predsjedničke izbore da bi branila svoje biračko tijelo. Imalo bi logike da jedan kandidat bude nestranačka ličnost, a ne da bude predsjednik neke partije, jer u tom slučaju mu ostatak opozicije neće pomoći, jer se boje da će im povući i dio biračkog tijela za sobom na predsjedničkim izborima, a samim tim i na nekih drugim, odnosno lokalnim“, kaže Rosandić.
Što se, pak, tiče činjenice da ni vladajuća stranka u Crnoj Gori još nije javno izašla sa svojim predsjedničkim kandidatom, Rosandić smatra da je to samo zato jer su „u DPS-u u proteklom periodu opipavali puls međunarodne zajednice“.
„Vidjeli ste da su režimski poltroni i visoki funkcioneri Vlade nagovarali Mila Đukanovića da se on kandiduje, što bi moglo da znači da je on njih nagovorio da ga predlože, a on je opipavao stav međunarodne zajednice — da li je još u igri ili ga polako eliminišu. Po meni, nije isključeno da se on kandiduje. Kad mogu Tači i Haradinaj na Kosovu, nema tu nikakve razlike ni da se kandiduje Đukanović, jer je to isti kalibar političara u dvije NATO države — na Kosovu i u Crnoj Gori. Ukoliko mu ipak bude sugerisano da se povuče, onda ćemo imati, po svoj prilici, Milicu Pejanović Đurišić, a ona je klasični NATO kandidat, nešto kao Kolinda Kitarović u Hrvatskoj ili kao što je svojevremeno na Kosovu bila Atifete Jahjaga. Dakle, to je taj kalibar političara, što znači u tom slučaju direktno NATO kandidat“, zaključuje Rosandić.
