Krajem mjeseca u Vašingtonu je, uz pokroviteljstvo Fondacije Rokfeler, predstavljena sada već dobro poznata agenda američke spoljne politike za Jugoistočnu Evropu pod nazivom: „Naprijed Balkan — nova američka strategija za region“. Autor projekta je, podsjetimo, bila organizacija Atlantski savjet, tradicionalno veoma bliska idejama i interesima NATO-a.
Da li je i koliko Atlantski savjet kao organizacija uticajan kada su u pitanju donosioci odluka u Vašingtonu uvijek ostaje za debatu, ali kako trenutno stvari stoje, postoje ozbiljne naznake da ono o čemu se tada razgovaralo i odlučivalo u Vašingtonu potencijalno već ima ozbiljnog odjeka kada je u pitanju Crna Gora.
Detalj vezan za samit u Vašingtonu koji je prošao ispod radara u crnogorskoj javnosti svakako jeste činjenica da je, osim sesije otvorenog tipa, tih dana u prestonici Amerike takođe bila održana i još jedna, zatvorena za javnost, na kojoj je razmatrana regionalna agenda za Balkan sa akcentom na obuzdavanje Rusije. Prisustvovale su joj samo dvije osobe sa prostora Balkana. Interesantno, u pitanju su dvije žene.
Naime, osim američkih funkcionera, na sesiji su kao osobe od najvećeg povjerenja NATO-a bile prisutne samo Ana Babić Trišić iz Banjaluke, bivša zamjenica ministra spoljnih poslova BiH i šefica NATO tima u Sarajevu, kao i Milica Pejanović Đurišić, bivša ministarka odbrane Crne Gore koja je tu zemlju praktično uvela u NATO.
Da je Pejanović Đurišićeva zaista po mnogo čemu najzaslužnija za ulazak Crne Gore u NATO potvrdila je i ona sama, kada nakon isteka ministarskog mandata nimalo nije bila zainteresovana za novo angažovanje u budućoj vladi premijera Duška Markovića.
„Nemam nikakva očekivanja. Ja sam ministar koji je bio na projektu, koji je bio u Vladi da obezbijedi da Crna Gora postane dio NATO-a. Zaista, mislim da sam svoj projekat uradila kako treba“, poručila je krajem 2016. godine Milica Pejanović Đurišić.
Takođe, već tada se nezvanično govorilo da bivšu ministarku odbrane, s obzirom na njen lični integritet, formalno obrazovanje i veze koje ima u NATO strukturama, ne bi ubuduće zadovoljilo nijedno mjesto u Vladi koje bi bilo niže od premijerskog položaja.
S tim u vezi, već neko vrijeme se šuška da bi Milica Pejanović Đurišić mogla biti i jedan od najozbiljnijih aspiranata za kandidata za poziciju predsejdnika Crne Gore ispred vladajućeg DPS-a, međutim postoje i brojne spekulacije da bi takav scenario vjerovatno najmanje odgovarao šefu te partije Milu Đukanoviću, jer se u slučaju Pejanović Đurišićeve radi o kandidatu koji, za razliku od nekih drugih, ima previše jaku potporu u Vašingtonu i kojim bi bilo gotovo nemoguće upravljati iz Podgorice.
Okolnost koja naročito podgrijava pomenute spekulacije jeste i činjenica da je, prema medijskim navodima, crnogorska Vlada mjesecima Pejanović Đurišićevoj nudila mjesto ambasadora Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, na šta se ona do danas nije izjasnila.
U tom smislu, u određenim krugovima se pomenuta ponuda bivšoj ministarki dodatno tumači i kao pokušaj režima u Podgorici da Pejanović Đurišićevu unaprijed eliminiše iz svih potencijalnih kombinacija za predsjedničku kandidaturu time što će joj obezbijediti atraktivnu poziciju u inostranstvu.
Međutim, vrijeme neumitno teče, predsjednički izbori su sve bliži, a sada se javljaju i prve naznake da bi Milica Pejanović Đurišić i zaista mogla biti kandidat DPS-a za predjsednika Crne Gore.
Tome nesumnjivo doprinosi i današnja izjava analitičara Dušana Janjića za Radio Crne Gore, koji bez dileme slovi za naročito bliskog režimu u Podgorici, a koji sada, za njega atipično, tvrdi kako „nije vrijeme za Đukanovića“, i da je ovog puta u „Crnoj Gori sazrelo vrijeme da kandidat za predsjednika bude žena“.
„Lično se nadam da će se Milica Pejanović Đurišić odlučiti da bude kandidatkinja DPS-a na predsjedničkim izborima“, poručio je Janjić.
Naravno, ukoliko DPS na kraju prelomi da prvi put zaista jednu ženu kandiduje da bude predsjednik Crne Gore, biće to jasan signal da se u konkretnom slučaju radi o odluci Amerike a ne DPS-a, i da je Đukanović na koncu morao da se povuče i povinuje direktivama iz Vašingtona. Takođe, to će dodatno značiti i da su u NATO-u, koji efektivno vlada Crnom Gorom, čvrsto odlučili da, kada se radi o zbivanjima u Podgorici, ubuduće više ništa ne prepuste slučaju.
