Nakon tvrdnji jednog od lidera Demokratskog fronta Milana Kneževića da će u Crnoj Gori uskoro početi izgradnja dvije NATO baze, crnogorski mediji iskoristili su priliku da uoči dvodnevnog sastanka ministara odbrane zemalja NATO-a u Briselu, postave pitanje generalnom sekretaru Alijanse Jensu Stoltenbergu koliko ima istine u tim navodima.
Komentarišući ovo pitanje, Stoltenberg je dao prilično indikativan odgovor, rekavši da u Crnoj Gori neće biti izgradnje baza NATO-a bez saglasnosti države.
„Neće biti NATO aktivnosti, neće biti NATO baza, neće biti NATO objekata na bilo koji način u Crnoj Gori bez saglasnosti Vlade Crne Gore. I to se odnosi na sve NATO saveznice. NATO je prisutan u onoj mjeri koju pozdravljaju NATO članice“, kazao je Stoltenberg.
Bez dileme, pozivanje na „saglasnost države“ nakon nasilnog uvlačenja zemlje u NATO mnogima je u Crnoj Gori odmah zaparalo uši, jer gotovo da niko ozbiljan više nema dilemu da će saglasnost za svaki NATO predlog od strane aktuelnog režima biti momentalno data.
Analitičar Igor Damjanović za Sputnjik kaže da izjava Jensa Stoltenberga predstavlja samo „perfidnu igru riječima“, dodajući da bi NATO, kada bi zaista bio organizacija koja je zasnovana na demokratskim principima, propisao i da je svaka zemlja koja mu želi pristupiti dužna prethodno provesti slobodan i demokratski referendum, što se u slučaju Crne Gore nije desilo, već su „NATO strukture ohrabrivale i aktivno podržavale ovdašnje vlasti da taj referendum spriječe“.
„NATO je na vlasti u Crnoj Gori instalirao kliku koja zastupa stav da smo bombardovanje 1999. godine zalužili, a da smo osiromašenim uranijumom zaprašeni za naše dobro. Stoga, takvi kada dobiju naredbu iz Alijanse neće imati nikakvih moralnih prepreka da kobajagi zatraže da se kod nas podignu pomorske i druge NATO baze. Nas, građane Crne Gore, ubjeđivaće da NATO brodovi zagađuju naše podmorje za naše dobro“, kaže Damjanović, ironično primećujući da je i to što vojnici NATO-a mogu nekažnjivo da rade šta hoće verovatno „demokratski standard“. On podjseća da je u intervjuu britanskom „Tajmu“ premijer Duško Marković prije nekoliko mjeseci nudio vojnu bazu.
Komentarišući potencijalne lokacije budućih NATO baza u Crnoj Gori, naš sagovornik kaže da su one manje-više poznate, ocijenjujući da bi u Nikšiću mogli biti raspoređeni određeni vazduhoplovni kapaciteti, pomorski u Boki Kotorskoj, dok je, prema Damjanovićevom mišljenju, za „najveći NATO objekat na teritoriji Crne Gore kaparisana odavno uvala Valdanosa“.
„Strateška važnost Valdanosa prepoznata je bila i u bivšoj SFRJ, koja je cjelokupan lokalitet uknjižila kao imovinu Vojske, o čemu je i Skupština Crne Gore izglasala odgovarajuću odluku, a zbog nedostatka sredstava ovaj projekat nije realizovan“, objašnjava Damjanović.
Podsjeća i da je prije šest godina britanska kompanija „Kubus luks“ potpisala ugovor o kupovini zemljišta i turističkoj investiciji, vrijednoj nekoliko desetina miliona evra, a da je poslije objelodanjivanja ugovora nevladina organizacija MANS krenula sa žestokom kampanjom protiv „Kubus luksa“, nakon čega su Englezi odustali od investicije.
„Četiri godine kasnije, generalni direktor ’Splendida‘ Žarko Radulović optužio je MANS da je za kampanju protiv planirane investicije u Valdanosu od jedne zapadne ambasade dobio 25.000 evra. Da li je pride sa kešom direktorica MANS-a Vanja Ćalović zaključila i priznanje američke ambasade ’Najhrabrija žena u Crnoj Gori‘, nije mi poznato. Nažalost, o Valdanosu se ćuti, i dalje nema novih tendera i prostornih planova, sve je tiho i izgleda spremno za dolazak NATO brodova“, zaključuje Damjanović.
