Štaviše, čini se da je crnogorsko društvo ozbiljno oboljelo od manjka građanske solidarnosti, kao i nedostatka potrebnog elana i energije za borbu za sopstvena prava.
U tom smislu skup Crnogorki u Podgorici koje su korisnice naknada za majke sa troje i više djece na svijetlo dana iznio je nekoliko značajnih detalja.
Prvo, prema svim procjenama, a kako se to na skupu moglo i čuti, korisnica naknada za majke sa troje i više djece u Crnoj Gori ima oko 22.000. Ovaj podatak nedvosmisleno upućuje na zaključak da, kada bi hipotetički sve majke kojima ovo pravo zaista i sleduje, došle na protest samo sa svojim (minimum četvoročlanim) porodicama — taj skup ne bi mogao brojati manje od 80 hiljada ljudi, što bi za crnogorske prilike stvorilo enorman pritisak na režim.
Tako se logično nameće pitanje, a imajući u vidu prilično mali broj prisutnih od svega nekoliko stotina građana, gdje su onda svi ostali? Odnosno, gdje su sve ostale majke sa porodicama da traže svoja zakonski zagarantovana prava. Šta ih to konkretno sprečava da dođu? Da li je u pitanju goli strah, pritisak vlasti, sramota da se protestuje..?
Drugo, postavlja se pitanje ponašanja i odnosa ukupne crnogorske opozicije. Na skupu su bili prisutni samo funkcioneri Demokratskog fronta i Demosa. Stoga se nameće pitanje, šta je sa ostatkom crnogorske opozicije? Ako su opozicionari, kao što jesu, svi do jednog glasali za Zakon da se majkama omogući uživanje doživotne naknade, gdje su u tom slučaju onda da majke konkretno i podrže kada ove protestuju za svoja prava.
Zar obaveza ukupne opozicije nije da se do kraja aktivno bori za zakon koji je i sama u parlamentu izglasala, ili je politika u Crnoj Gori svedena samo na puki populizam i dodvoravanje biračima pred izbore?
I konačno, treće, ali ne i najmanje važno — današnja slika u Podgorici nije ništa drugo do slika jedne vlasti koja vlastite građane posmatra isključivo kao balast i zamorčad. Možda nije potrebno slikovitije objašnjenje o odnosu crnogorskog režima prema građanima od izjave šefa Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, koji je Zakon o naknadama za majke nazvao „diverzijom“ osmišljenom da uništi javne finansije Crne Gore.
Možda je najbolji odgovor na ponašanje Vlade dala jedna od hrabrih žena, govornica na današnjem skupu. Ona je vlast u Crnoj Gori podsjetila da upravo majke i njihova djeca čine državu Crnu Goru, i da njihova djeca nisu samo njihova, već da pripadaju i državi.
S obzirom na to kako se država „maćehinski“ odnosi prema njima, zapitala se — ko je taj koji će imati smjelosti da sjutra traži da se crnogorska djeca odvode za Irak, Avganistan, Libiju, i da se bore za NATO…
