Ni deset mjeseci od parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i dalje nema nikakvih naznaka koje upućuju na razrešenje duboke političke krize u zemlji. Politički sistem je paralisan, čitava opozicija zvanično bojkotuje Parlament, na svakodnevnoj bazi se pokreću sudski procesi i traje progon protiv opozicije, u prvom redu Demokratskog fronta.
Stiče se dojam i da strani faktor u dobroj mjeri usmjerava ponašanje većine protagonista u političkom životu.
Slično je bilo i sinoć u crnogorskom parlamentu kada je nakon još jedne uzavrele rasprave umalo došlo do fizičkog obračuna poslanika DPS-a i DF-a, a tokom samo još jednog u nizu ovogodišnjeg zasijedanja Skupštine koje je na dnevnom redu, čini se, već hronično imalo za cilj skidanje imuniteta nekom od poslanika DF-a.
O očiglednoj namjeri vladajućeg DPS-a da se obračuna sa najjačim subjektom u opoziciji razgovarali smo sa Slavenom Radunovićem, čelnikom Demokratskog fronta, koji za Sputnjik objašnjava da je DF najžešći protivnik Demokratskoj partiji socijalista iz razloga što su u Frontu, kako kaže, „pronašli formulu koja treba da dovede do rušenja režima nakon 30 godina“.
„Mi smo im skinuli onaj oreol nedodirljivosti i opasnih momaka sa kojima se ne treba kačiti. Oni su uspjeli da uplaše čitavu Crnu Goru, a sada, nakon ovakvog odgovora Demokratskog fronta, u DPS-u su shvatili da moraju nešto da učine i krenuli su u najbrutalniji obračun sa DF-om, koji ide dotle da pokušavaju da nas zabrane na razne načine“, tvrdi Radunović.
Tako je jučerašnje skidanje imuniteta za četvoro poslanika Fronta, prema ocjeni našeg sagovornika, manji problem nego kada se u prethodnim slučajevima imunitet skidao Nebojši Medojeviću i Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću zbog mnogo ozbiljnijih djela. Stoga, kao dodaje „niko ne treba da bude iznenađen što dolazi do incidenata kao juče na sjednici, jer je sve rezultat aktuelnog „progona u seriji“.
„Mi smo pod stalnim pritiskom i na razne načine nam se namještaju krivična djela, blokiraju se sredstva koja smo zaradili na izborima tako da ne možemo da isplatimo dobavljače, i onda niko ne može da bude iznenađen reakcijom Demokratskog fronta, koja možda iz ugla nekog Šveđanina ili Norvežanina djeluje pretjerana, ali u Crnoj Gori ko živi i ko zna kakva nepočinstva čine iz DPS-a, apsolutno ne bi trebalo da bude iznenađen. Mi jednostavno držimo do sebe, branićemo se, branićemo građane Crne Gore, odlučili smo da idemo u odsudnu bitku sa njima do kraja, i nećemo ništa da im oprostimo“, kategoričan je potpredsjednik Nove srpske demokratije.
Nažalost, prema njegovom viđenju, „postoje snage u opoziciji koje su spremne da oproste mnogo toga DPS-u samo da nekako dođe do smjene vlasti“, dok Demokratski front, tvrdi, „nije iz tog filma“.
Komentarišući dosad nedovoljnu saradnju u opozicionim redovima, Radunović smatra da je „apsolutno potrebna dodatna akcija“ u tom pravcu, dok na dugoj strani, sam bojkot parlamenta daje neke rezultate i stvara osjećaj neregularnosti koji smeta DPS-u. Po njegovom mišljenju, međutim, on kod međunarodne zajednice nije izazovao potrebnu reakciju.
„Suviše su Milo Đukanović i njegov režim, izgleda, zadužili pojedine zemlje i političare, posebno ulaskom u NATO da bi ih baš tako lako pustili niz vodu, tako da mi moramo definitivno da pojačamo aktivnosti. Kako je u Crnoj Gori postalo uvriježeno mišljenje da su protesti pod znacima navoda „vlasništvo DF-a“, to onda druge stranke ne žele da učestvuju na protestima, iako su svjesne da je to najefikasniji metod borbe, kako ne bi ispalo da izlaze na pozicije Demokratskog fronta. To je veliki problem koga su svi svjesni ali neće niko javno da izgovori. Mi smo iz Fronta spremni da saslušamo svaku drugu ideju i da je, evo reći ću, apriori podržimo. Mi samo nismo spremni da čekamo i pustimo da dođu 2020. i redovni izbori“, jasan je Radunović.
On podsjeća da su apsolutno svi u parlamentarnoj opoziciji do prije samo nekoliko mjeseci govorili da se parlamentarni izbori moraju održati zajedno sa predsjedničkim izborima, dok sada, kako ističe, „neke od tih stranaka nisu spremne apsolutno ništa da preduzmu da bi do toga došlo, nego bi nekako, kao i DPS, najradije sačekali 2020. godinu“.
U tom smislu će, kako kaže, u Demokratskom frontu sigurno nešto da preduzmu sa onim snagama koje budu spremne na novu akciju.
„Mi, ponavljam, ne želimo nikakvo prvenstvo u svemu tome, želimo saveznike u borbi protiv ovog režima“, naglašava Radunović, uz apel liderima ostalih opozicionim subjekata da bi „ljeto trebalo iskoristiti za neformalne konsultacije kako bi opozicija na jesen krenula sa nekom konkretnom akcijom“.
Na kraju, osvrćući se na učestale teze da u Crnoj Gori postoji određeni upliv stranog faktora koji je prevashodno zainteresovan za očuvanje uspostavljenog sistema u političkom životu zemlje, sagovornik Sputnjika naglašava da Frontu nije jedini cilj da sruši Mila Đukanovića, „već i da se obračuna sa negativnim tekovinama njegove vladavine“.
„Određene stranke koje su odlučile da budu najbliže kada se bude ’dijelio plijen‘ imaju mig iz stranih zapadnih ambasada da ne budu previše radikalne prema Đukanoviću, DPS-u, i svima onima koji su opljačkali Crnu Goru jer ih je isti zadužio. I one su očigledno na to pristale i odustale su od te borbe protiv tekovina Mila Đukanovića, već papagajski ponavljaju samo njegovo ime, i ime DPS-a, a promjene koje neće da budu i u kvalitativnom smislu promjene, koje neće da budu obračun sa Udbom, sa plaćenim sudijama, sa svima onima koji su opljačkali Crnu Goru — to nisu prave promjene i to nisu promjene koje želi Demokratski front“, jasan je Radunović.
