Sve dok se rađaju srpska deca ima nade za vaskrs Kosova (video)

Sputnjik intervju - Arno Gujon
Pratite nas
Arno Gujon, francuski humanitarac koji nema nikakve korene u Srbiji ali je našu zemlju zavoleo još kao tinejdžer, koji je sam naučio srpski jezik i oženio se našom sugrađankom, govorio je za Sputnjik o tome kako pomaže Srbima na Kosovu i Metohiji.

Koliko francuska javnost prati to što radite i koliko je zainteresovana za život Srba na KiM?

— Problem Kosova, nažalost, nije više toliko prisutan u francuskim medijima. Srećom, pre nekoliko dana emitovan je i dokumentarac o našim aktivnostima. To je veliki uspeh za nas zato što smo na neki način uspeli da dopremo do televizije, što nije lako u Francuskoj.

Da li su francuski novinari koje ste prošle godine za Uskrs vodili na KiM bili iznenađeni onim što su videli?

— Svakako, zato što uglavnom ne znaju šta se tamo dešava. Kada uvide koliko je situacija na samo dva sata avionom od Pariza teška, oni imaju želju i da pomognu i da nešto učine. Na taj način širimo krug prijatelja, donatora, i zahvaljujući njima možemo da organizujemo sve veće projekte iz godine u godinu.

Projekat Sunčana dolina kod Zvečana - Sputnik Srbija
„Sunčana dolina“ — inicijativa za stvarni povratak

Šta ih konkretno iznenađuje?

— Francuski novinari su bili šokirani posebno kada su posetili Orahovac. Tamo su videli da je to pravi geto. Ima možda 600 Srba u gornjem delu grada i postoje samo dve ulice kojima mogu da šetaju. Mrtve sahranjuju u crkvenom dvorištu, pošto je groblje oskrnavljeno. Francuskim novinarima je to bilo neverovatno, i o tome su pisali u raznim medijima. Mislim da su ljudski primeri najupečatljiviji i to je ono što ljudi najbolje pamte.

Mnogi Srbi iz Centralne Srbije nisu bili na Kosmetu iz bezbednosnih razloga, a mogu da slušaju od jednog Francuza njegove utiske…

— Mogu donekle da razumem da ne idu tamo zato što se boje. Mislim da danas ipak može čovek da putuje po Kosovu, na nekim mestima bi svakako trebalo biti oprezan, pogotovu sa srpskim tablicama. Međutim, bez problema svaki Srbin iz Beograda može da ide do Gračanice i da obiđe manastire i druga sveta mesta. I mislim da bi bilo dobro kada bi sve više i više Srba išlo tamo, jer to je stvarno kolevka srpskog naroda. Odveo sam desetoro Francuza u Visoke Dečane i oni su bili zadivljeni lepotom manastira, razgovorima sa monasima, mogu tek da zamislim kako bi bilo za Srbina koji nikad nije bio na Kosovu, ali koji je od malih nogu slušao o Kosovu i Metohiji, kad bi se našao u tom manastiru kao Srbin, kao pravoslavac. To bi bilo isto dobro za Srbe sa Kosova i Metohije koji se osećaju izolovano, usamljeno, i to je način da ih podstaknemo takođe da ostanu i da na delu pokažemo da ima ljudi koji misle na njih.

Obišli ste skoro celo Kosovo i Metohiju. Gde vam je bilo najlepše i najprijatnije, i da li postoji neki deo koji vam je posebno važan?

— Enklave u Metohiji mi se posebno sviđaju. Znamo te ljude već 12 godina, donekle smo i odrasli zajedno, imamo te duboke veze. Sela Banja, Crkolez, Suvo Grlo mesta su u koja idemo već 12 godina, i tamo je stvarno sjajno. Kao prvo priroda je prelepa — oni imaju izvore tople vode, imaju šume, to je brdsko-planinski predeo, ljudi tamo žive teško, ali su gostoprimljivi. Oni nemaju mnogo, ali dali bi vam sve samo da se osećate dobro, da se osećate kao kod kuće. I stvarno se svaki put tamo osećamo kao kod kuće i zato se rado vraćamo.

Ruska novinarka Oksana Sazonova ispred grafita u Kosovskoj Mitrovici - Sputnik Srbija
Ruska novinarka: Kako su me deportovali iz Srbije u Srbiju

Poznajete lično mnogo Srba na Kosovu i Metohiji?

— Da, svakako, i to je zanimljivo. Nedavno kad smo objavili neki tekst na našoj stranici na Fejsbuku u Francuskoj javio nam se čovek koji je bio vojnik u kontingentu Kfora pre možda 15 godina i pitao je da li je Tomislav i dalje tamo i kako je. Naravno da sam odmah znao za koga pita, popričali smo malo o anegdotama, i sledeći put ću pozdraviti Tomislava u ime ovog vojnika.

Koliko je iz godine u godinu lakše ili teže obezbediti sredstva?

— Možda je lakše zato što imamo više iskustva, ali više nas znaju i u Francuskoj i u Srbiji. Na početku, kad sam imao 19 godina, ništa nisam znao ni o Kosovu ni o humanitarnoj pomoći ni o humanitarnim organizacijama, samo sam imao dobru volju, ogromnu energiju i želeo sam da tu energiju usmerim na nešto pozitivno i konkretno. Prvi konvoj za nas je bio pravi podvig, sada sve ide mnogo lakše i brže. Zahvaljujući Eparhiji raško-prizrenskoj možemo da znamo tačno gde je potrebna pomoć.

Da li ste sigurni da vaša pomoć završi u pravim rukama?

— Od prikupljanja pomoći u Francuskoj do poslednjeg korisnika, mi smo tu. Što se tiče humanitarnih projekata kao što su renoviranje škola, izgradnja farmi, sve se to realizuje u saradnji sa eparhijom, i imamo naravno potpuno poverenje u eparhiju i oni u nas. Pre nekoliko dana otvorili smo renoviranu školu u Gornjoj Bitini kod Štrpca, na Šar-planini, ali 40 godina ta škola nije bila renovirana. U nju ide 100 dece, i taj broj se održava, nije opao ni tokom rata ni posle rata, tako da ljudi tamo rađaju decu i to je sjajno.

Njegova svetost patrijarh srpski Irinej na prijemu u ruskoj ambasadi povodom Dana pobede - Sputnik Srbija
Može da izgleda da je Kosovo izgubljeno, ali nikad nećemo na to pristati

Jedan od projekata koji ste pokrenuli jesu i mini-farme…

— Imamo farme koje finansiramo u saradnji sa Eparhijom raško-prizrenskom i narodnim kuhinjama na Kosovu i Metohiji. To su ozbiljne i velike farme koje daju hranu za narodne kuhinje, koje takođe omogućavaju ljudima iz tih enklava da rade na tim farmama. To je izuzetno važno jer to su samoodrživi ciklusi. Mi smo tu na početku, finansiramo sve što je potrebno za prvih godinu dana rada, a posle toga taj projekat funkcioniše samostalno. Finansira se od prihoda od prodaje mleka, sira. Druga stvar je ono što smo počeli u decembru, podelili smo nekoliko desetina grla ovaca siromašnim porodicama koje se bave stočarstvom kako bismo ojačali njihova stada ili kako bi oni sami pokrenuli te mini-farme da mogu da rade i da žive od svojih ruku a ne od humanitarne pomoći. Ljudi u enklavama su stvarno vredni, ali nemaju često mogućnost da rade i da žive od svog rada. Takođe, oni nisu imali gde da prodaju robu koju su proizveli, pa smo zato opet u saradnji sa eparhijom finansirali jednu mlekaru i jednu fabriku za pasterizaciju voća i povrća koje otkupljuju od tih malih proizvođača i plasiraju robu na tržištu.

Koji je najdirljiviji trenutak koji ste imali?

— Stiže lepo vreme, pa ću govoriti o letovanju. Već šest godina decu s KiM vodimo na more, mnogi tada prvi put napuste svoja sela i osećaju se slobodno i bezbedno. Pre tri godine, mali Miloš, kad je prvi put ušao u more, jako je uzviknuo: „Pa more je slano“, i to je nešto neverovatno. Dete od 10 godina koje se iznenadi kako je more slano. Eto, to su emotivni trenuci, deca koja prvi put u životu otkrivaju more, čari kupanja. To je stvarno izvanredno, i zato to organizujemo svake godine, da mogu makar osam dana da budu kao sva druga deca u Evropi.

Često obilazite i manastire na Kosovu i Metohiji, da li su vam Visoki Dečani najdraži, pošto ste se tamo venčali?

Srpsko grobnje u Đakovici koje su išarali pripadnici UČK išarano sprejem. - Sputnik Srbija
Da li je na Kosovu sezona lova na Srbe uvek otvorena?

— Tamo sam uvek osećao posebno uzvišenje. Tu posebnost svi izdvajaju. Kao prvo, pre nego što stignete u Dečane morate da idete jednom klisurom, pa mislite da ste izgubljeni i odjednom naletite na jedan čekpoint gde su bodljikave žice, i onda opet na vozila, pa onda do jednog drugog čekpointa, i onda se odjednom uzdiže veliki manastir, ogroman, lep, sav u zelenilu. A onda kad uđete i vidite da to nije samo lep spomenik, već da je to u stvari život, kad vidite monahe koji tu žive, koji rade, obrađuju zemlju, uzgajaju stoku, kada razgovarate s njima dok žive tu izolovani od spoljašnjeg sveta — vidite da oni imaju još bolji pogled od nas koji u tom svetu živimo. Veoma su oštroumni, obavešteni, pametni i svakako su odgovorni za to što se svi mi tamo osećamo lepo. Gostoprimljivi su, i zbog svega toga su prava gospoda. Kada prvi put uđete tamo i kada izađete — posle ništa više nije isto. Svi su to rekli i svi o tome govore. I moji volonteri sa kojima sam bio desetinu puta u tom manastiru i vojnici italijanskog Kfora koji tamo žive i čuvaju manastir.

Ima li nekih sličnih stranih humanitarnih organizacija koje pomažu Srbima na Kosmetu?

— Podstakli smo u Španiji i Italiji da se osnuju slične organizacije i funkcionišu već nekoliko godina. Još su skromne, ali redovno pomažu. Oni su izvorni Španci i Italijani, a ne samo Srbi iz tih mesta.

Na promociji vaše knjige „Svi moji putevi vode ka Srbiji predstavili su vas kao naslednika Arčibalda Rajsa. Da li ste ponosni?

— Da, svakako. I ne znam šta da kažem, jer je po mom mišljenju to previše. Arčibald Rajs je istorijska ličnost koja je izuzetna i koju izuzetno poštujem. Kad me ljudi upoređuju s njim svakako se osećam ponosno, ali nisam siguran da sam zaslužio toliko komplimenata i takvo poređenje. U svakom slučaju, to me podstiče da nastavim da pomažem, da radim još više, još bolje i da ne odustajem. To me takođe motiviše da organizujem još više akcija, da okupim ljude oko sebe koji dele isto mišljenje, koji imaju istu energiju da bismo promenili stanje na terenu.

Aleksandar Vučić - Sputnik Srbija
EKSKLUZIVNO Vučić: Srbija će podići spomenik žrtvama NATO agresije

Kako videti budućnost Srba na Kosovu i Metohiji?

— Srbi žele da ostanu na Kosovu i Metohiji. Oni rađaju decu, i to je najbolji znak nade, znak da oni nisu poklekli i da neće odustati. Na nama je da ih ne napustimo, da ih ne zaboravimo i da im pokažemo da nam je stalo do njih. Bez Srba, bez nas iz Evrope koji ih nismo zaboravili, teško će opstati, i zato treba da nastavimo i da ih podržavamo u toj velikoj životnoj borbi.

Gde provodite ovaj Uskrs?

— Uskrs ću provesti u Francuskoj, tamo ćemo proslaviti i rođendan ćerke Milene, koja puni dve godine, tako da ću biti tamo porodicom, sa svojim roditeljima i roditeljima moje supruge. Tokom Uskrsa prošle godine sam bio na Kosovu i Metohiji sa ekipom francuskih novinara, i to je bilo veoma zanimljivo za njih.

 

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala