Samo od materijala u kojima se obrađuju Tito i njegov režim mogla bi se sastaviti solidna istorijska građa, piše hrvatski „Večernji list“.
Kako navodi list, u dokumentima se nalazi sve, od procena vojnih snaga neposredno posle rata, pa nadalje, preko ulaženja u procene koliko je zaista jaka Titova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne.
Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslovenski mediji, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku, vrlo pragmatično i bez puno skrupula, navodi „Večernji“.
Posebno je bio praćen Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i Žujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih špijuna nakon njegove smrti.
S diplomatima kalibra Henrija Kisindžera razgovarao bi u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentovao kao proarapsko predavanje američkom diplomati.
S Kastrom, prema dokumentima CIA, nije bio u naročito dobrim odnosima, pogotovo mu je zamerao mešanje u sukobe u Angoli koju je držao važnom u kontekstu nesvrstanosti.
Brojni su i dokumenti koji se odnose na tok i period nakon raspada Jugoslavije.
Analitičari CIA imali su vrlo detaljne informacije o tome šta se događa i kakva je uloga političara, a kako tvrdi „Večernji list“, Slobodana Miloševića su definisali kao „glavni remetilački faktor i najopasnijeg činioca u već krhkoj federaciji“.
Vidljivo je da se pratilo i sve što govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procenama.
Navodi se kako je Milošević gledao na krajiške Srbe ili kako je Tuđman čekao trenutak u kojem može biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadašnje sektore Sever i Jug.
„Večernji“ prenosi i da je američka agencija pratila i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na američko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviću, pratili aktivnosti Anta Pavelića od početaka njegove emigracije u Argentini, s kim sarađuje, kakvi su mu planovi.
