Kovačević, koji je i vanredni profesor Univerziteta Crne Gore, takođe je mišljenja da je i proces unutrašnjeg raspada NATO-a već uveliko počeo, a kad je reč o ulasku Crne Gore u Alijansu kaže da poslednja instanca za odlučivanje o tom pitanju nisu američki senatori nego crnogorski građani, koji bi o tome trebalo da se izjasne na referendumu.
Pobjeda Donalda Trampa na izborima za mnoge je bila veliko iznenađenje. Tramp još nije zvanično ni ustoličen, a već se suočio sa snažnom opozicijom od strane raznih lobija i elita američkog društva. Kako vam trenutno izgleda politička scena u Vašingtonu i da li je, po vašem mišljenju, na pomolu ozbiljniji sukob elita unutar same Amerike?
— Da, ovo je najozbiljniji sukob među frakcijama u američkoj eliti u posljednjih trideset godina. Sa jedne strane, imamo liberalne globaliste i neokonzervativce koji su dominirali američkom političkom scenom od kraja Hladnog rata.
Njihova ideja vodilja je da trijumfalno i arogantno od SAD naprave globalnog policajca. U tom cilju, stvorili su izuzetno jaku mrežu koja uključuje dijelove obavještajnih službi, medije, univerzitete, tinktankove itd. Tramp, sa druge strane, predstavlja one koji shvataju da insistiranje na takvom projektu direktno vodi do trećeg svjetskog rata i da je bolje, bar zasada, smanjiti gas. U ovom trenutku, njegova geopolitička opcija je manjinska, i suočava se sa ogromnim preprekama. Teška borba je pred njim, a ta borba će se, po svoj prilici, preliti na svakodnevna dešavanja u američkom društvu. Stoga očekujem eksponencijalno uvećavanje demonstracija, protesta, bojkota, i raznoraznih incidenata. Ono što situaciju čini još opasnijom je da su, po svoj prilici, u stvaranje „haosa“ uključene i obavještajne službe, kako domaće tako i inostrane, tako da možemo očekivati veliki broj stvari koje odavno nisu viđene u SAD.
U javnosti se mnogo spekulisalo oko navodne povezanosti Trampove administracije sa Ruskom Federacijom. Kako to komentarišete, i da li očekujete neke značajnije promjene u pogledu buduće politike Vašingtona prema Moskvi?
— To je bio glavni refren propale predsjedničke kampanje Hilari Klinton. On je nastavljen od strane onih snaga u okviru političke i medijske elite kojima odgovora geopolitički status kvo tj. kontinuirana demonizacije Rusije i Vladimira Putina. Zbog toga što je visoka američka politika bazirana na ogromnim i tajnim tokovima novca koji se usmjeravaju u izborne kampanje političara, sumnjam da iza „američkog“ animoziteta prema Putinu stoje moćni ruski, ukrajinski i centralnoevropski milijarderi koji bi željeli da, umjesto njega, zagospodare Rusijom i ruskim resursima. Po mom mišljenu, dobar primjer ovakvog koruptivnog spleta interesa je američki senator Džon Mekejn, koji se posebno ističe u ratobornim stavovima protiv Rusije, a proslavio je svoj 70. rođendan u Crnoj Gori na jahti Olega Deripaske, jednog od najbogatijih ruskih oligarha.
Mislim da osobe koje će Tramp postaviti na čelo američkih obavještajnih službi moraju pod hitno da se pozabave razotkrivanjem tokova „prljavog“ novca koji iz ovih krugova ulazi u američku politiku i medije. To će Trampu olakšati uspostavljanje pragmatičnog odnosa sa Rusijom koji će omogućiti da ove dvije najveće nuklearne sile sarađuju u oblastima koje se tiču globalne političke stabilnosti, kao što je borba protiv terorizma, trgovine narkotika, proliferacije nuklearnog oružja, internet-bezbjednosti, itd. Vjerujem da Tramp želi da sa Putinom uspostavi partnerski ravnopravan odnos, i to je upravo ono što je potrebno da ne dođe do novih nasilnih sukoba u Evropi, uključujući i na Balkanu.
Kako komentarišete nedavnu izjavu novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trampa da je NATO zastarela organizacija? Da li je realno očekivati pod vođstvom njegove administracije drastičnije promjene u odnosu SAD prema ovom vojnom savezu?
— NATO je hladnoratovska institucija i trebalo je da ode na smetlište istorije zajedno sa Hladnim ratom. To bi omogućilo da konačno dođe do suštinskog pomirenja između Njemačke i Rusije i dovelo do održive, dugoročne političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta u Evropi. Takav rasplet stvari očigledno nije odgovarao uticajnim američkim i britanskim krugovima pa su od NATO-a napravili jednu novu, antirusku okupacionu armiju na istoku Evrope koja je taj dio Evrope pretvorila u vojni logor. Sve to mnogo košta američki budžet, a Tramp želi da ovaj novac iskoristi za unutarameričke potrebe. Njegovo rasuđivanje je pragmatično. Ako Evropljani žele NATO, onda neka i plate za njega. On ne želi da se nacionalistički lideri određenih istočnoevropskih država junače protiv Rusije, a da poslije ginu američki vojnici ili da potencijalno dođe do nuklearnog rata.
Trampovoj ideji ide naruku to što je proces unutrašnjeg raspadanje NATO-a već uveliko počeo. U poslijednjih šest mjeseci, Turska, čije su vojne snage druge po veličini u NATO-u, više sarađuje sa ruskom vojskom nego sa NATO-om. Takođe, populističke snage, koje su u političkom usponu širom Evrope, jasno se zalažu za rasformiranje NATO-a. Francuski predsjednički izbori su od izuzetnog značaja za dalju sudbinu NATO-a jer mu i Francuska, kao za vrijeme Šarla de Gola, lako može okrenuti leđa.
Utisak je da u američkom Senatu pitanje ratifikacije pristupnog NATO protokola sa Crnom Gorom protiče u atmosferi neuobičajene urgentnosti. Šta je po srijedi, po Vašem mišljenju, da li se zaista radi o pokušaju uvlačenja Crne Gore u NATO prije dolaska nove administracije ili pak mislite da se taj proces odvija nevezano za ovu činjenicu?
— Nažalost, Crna Gora je pod režimom Mila Đukanovića postala deponija najgorih ideja, pa se tako i ulazak u NATO promoviše kao genijalno dostignuće zapadne civilizacije i najveći iskorak ljudskog uma u evoluciji čovječanstva. Eksponenti Đukanovićevog režima se nikada nisu ni brinuli za crnogorske nacionalne interese nego samo za svoj džep. Iako se građani Crne Gore većinski protive ulasku u NATO, Đukanovićeva klika je godinama novcem crnogorskih građana plaćala lobističke organizacije u SAD da pridobiju članove američkog Kongresa, i sada smo samo svjedoci završnog čina u toj pogubnoj drami. Međutim, posljednja instanca u odlučivanju oko ulaska u NATO nisu američki senatori nego crnogorski građani i građanke. Više od 80 odsto građana želi referendum o ovom pitanju. Ukoliko pak režim onemogući održavanje referenduma, siguran sam da će sve režimske odluke, ukoliko NATO uopšte preživi narednih nekoliko godina, biti proglašene ništavnim čim na vlast dođu autentične demokratske snage.
