Tekst prenosimo u celosti:
Oni meci bili su namijenjeni njemu, a završili su u tijelu ruskog ambasadora Karlova. Zato ga Putin ovako gleda, zna: ogromno zlo ceri mu se u lice, želi da ga proguta, hoće da zaustavi ono što on personifikuje, što je Čomski jednom davno, misleći na Fedelovu Kubu, nazvao „uspjelom neposlošnošću.
Bacimo pogled u istorijske udžbenike i tadašnje medije, vidjećemo: kada je Šarl de Gol pokazao zube integriteta Vašingtonu, stojeći na braniku jedne suverene zemlje i ideje, podigla se takva antifrancuska i antidegolovska propaganda, sa čvorištem u Vašingtonu, da je to i teško domisliti. De Gol je proglašavan nedemokratom, diktatorom, pa i bolesnikom. Sada se sav svijet, pa i taj „demokratski“ Zapad, pa i taj Vašington, kune u De Gola. Putin je na istom putu. Zapad ne oprašta suverenost, nema to veze sa demokratijom i ideologijom. U pitanju je moć, koju im Putin kruni. Čovjek, prosto, smeta.
Lice Zapada ne prestaje da se trese od šamara koji je Zapadu opalio Putin usred Sirije, a to je samo poslednji u nizu. Vašington je umislio da može kao sa Irakom i Avganistanom. Davno je to bilo, a juče. Toni Bler, taj klovn Zapada, tada je mogao da laže o oružju za masovno uništenje, prolazilo je. Ko se sada sjeća Kondolize Rajs i Kolin Pauela, marginalaca u partiji jedne velike prevare. Već su potonuli u ambis koji im pripada, zajedno sa njihovim Bušom: u crnu rupu istorije. Pokušali su, opet, neki novi prevaranti, na početku rata u Siriji, sa novom laži o hemijskom oružju u Asadovim rukama, nije prošlo. Putin smeta.
Putin, pričaju oni upecani na udicu propagande, ubija civile u Alepu. To je jeftina patetika iza koje se krije zlo i sa njim uvijek prateća propaganda. Istina je ova: da nije bilo Putina u Siriji, na poziv Asada, Islamska država — koju SAD direktno i indirektno, svjesno i nesvjesno stvaraju najmanje od 2003. godine — pojela bi Bliski istok, liše Izraela. Pazite: od početka američke takozvane „borbe protiv terorizma“, prije deceniju i po, broj terorističkih napada širom svijeta povećan je za 4.500 odsto, 45 puta! Vašington je najveći izvoznik, na ovaj ili onaj način, terorizma u svijetu, to nije kvalifikacija, to je fakat.
Pogledajte Asada, on poslijednjih godina priča veliku priču: koliko je ogromna cijena suverenosti. Nije briga Vašington — vidite Saudijsku Arabiju — da li je Asad demokrata, bitno je da li smeta. A i te kako smeta, kako je samo Damask planetarno značajan grad. Asad je heroj jednog vremena, drži se. Vašington više voli uništenu zemlju nego onu koju ne može da kontroliše.
Kada se Putin preko mjere povezao sa Širakom i Šrederom, upalila se crvena lampica u Vašingtonu: više se tamo boje savezništva na relaciji Pariz—Berlin—Moskva od bilo čega. Uradili su sve da to unište. Uništeno je. Sada kada se naslućuje novo savezništvo Ankare i Moskve, jednako opasno po Vašington, evo meci u leđa ruskog ambasadora.
Zato Putin ovako gleda mrtvog Karlova, zna: zlo je spremno na sve.
Naše je, i ovdje u Crnoj Gori, da se odupremo tom zlu: ako naši eksponenti globalne mreže nepravde i pokušaju da odluku o učlanjenju u NATO — to je i te kako dio ove priče — donesu u parlamentu, naša je dužnost, kao društva, da se tome odupremo, na sve moguće načine kako se zlu odupire, a kako sloboda nalaže.
