Drvo je donirao bonsai majstor po imenu Masaru Jamaki, i bilo je jedno od 53 uzoraka poklonjenih SAD za dvestagodišnjicu 1976. Malo se o njemu znalo do 8. marta 2001. godine, kada su bez prethodne najave dva brata iz Japana došla u muzeju da pogledaju drvo svog dede, piše Vpašington post.
„Smatram da je neverovatno što je Masaru Jamaki mogao dati neprocenjiv bonsai svom neprijatelju, a ne reći ni reč o tome“, rekao je Feliks Laflin, predsednik neprofitne fondacije Nacionalnog muzeja bonsai.
Šigeru Jamaki i njegov brat Akira su razjasnili nedoumice muzejskih zvaničnika, iako nikada pre posete nisu videli drvo i čuli su o njemu samo kroz porodične priče. Snimci uzeti u Jamaki rasadniku nakon eksplozije pokazuje netaknut bonsai u pozadini.
![Spokojstvo u muzeju je daleko od strahote Hirošime pre nekoliko decenija. Spokojstvo u muzeju je daleko od strahote Hirošime pre nekoliko decenija. - Sputnik Srbija](https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/371/87/3718773_0:0:2419:3000_600x0_80_0_0_3e1b1f37156f17e47c8e4fcb380ae56c.jpg)
Drvo se 6. avgusta 1945. nalazilo na dve milje od mesta eksplozije bombe i pretpostavlja se da ga je zid obližnjeg obdaništa sačuvao živog.
Bonsai je već nadmašio svoj životni vek i proveo oko desetinu svog života u Vašingtonu.
Odgovarajući na pitanje koliko je maksimalno očekivano trajanje života drveta, Džek Sustik, koji je bio kustos Muzeja Bonsai u Pekingu kaže:
„Ja nerado mogu da kažem 200 godina“.
Osiguranje opstanaka tako važnog komada kolekcije nije lak zadatak. Ono pada na Sustika.
Sustik je rekao da se bonsai ne odnosi na vrstu drveta već na način na koji je zbrinuto. To je mešanje prirode i umetnosti, rekao je on.
Briga uključuje dnevno zalivanje, proveru insekata, rotiranje ka suncu dva puta nedeljno, i povremeno pomeranje.
U 2016. godini, muzejski zvaničnici su rekli da će bonsai imati novi dom u japanskom paviljonu, koji se renovira u čast njegove 40. godišnjice u SAD.