22. mart 1994.
Danas mi javiše šta se dogodilo u našem stanu 26. juna 1992, dakle dva mjeseca nakon početka rata.
Šef vojne policije građanske Behe, neki Edo Lučarević, sa nekoliko svojih vojnika provalio je u stan u ulici Kate Govorušić 9a. Taj građanin je prvo pokrao novac i druge sitnice, a onda su privedene komšije natjerane na lažno svjedočenje:
— Vidite šta je skrivao vaš komšija?— bombe izvučene iz rukava a ne iz odžaka, kako piše u zapisniku, pokazali su komšijama. — Jeste li sanjali da ste vrata do vrata živjeli kraj srpskog teroriste?!
— Kolko ja znam on je bio partizan.
— A kolko ti ne znaš? On je bio četnik a ne partizan! — odgovorila je komšinica Rodić, a znala je da je moj otac bio partizan i da nije bio terorista. Ipak je potpisala.
Kada sam pozvao majku u Herceg Novom i pročitao joj zapisnik, rekla je:
— Svinje jedne, to je kesa u kojoj je bilo hiljadu i sedamsto dolara od one tri hiljade što si nam poslao iz Amerike, da imamo, sjećaš se?
— Sjećam — kažem ja, a ona nastavlja:
— Ja budala nisam ponijela kad sam pošla Muratu u Herceg Novi! Mislila proće ova furtutma!
Da se taj slučaj provale u stan mojih roditelja desio barem godinu dana kasnije, rekao bih, ajde, postadoh građanin Beograda, pa ne podnose tu činjenicu. Ali, rat tek što je počeo. Kao i mnogi drugi koji su Sarajevo napustili davno, izuzev zbunjenosti i saosjećanja sa građanima, te procjena koje nisu uvijek bile tačne, nisam ništa drugo činio. Kada je krenula pucnjava u Sarajevu za 5. april i muslimanski praznik Kurban-bajram, mog oca je rat zatekao na liječenju u Herceg Novom i kada vojni policajac upadne u njegov stan, opljačka ga, a onda izvuče lažne bombe iz rukava, to ne može da nema simboličko značenje. To je poruka koju su Alijini vojnici poslali meni, a ne mom, tada još živom ocu. Reagovali su na moj tekst u Le Mondu. Tamo sam ja prvih dana rata pozivao na mir, ali sam Aliju Izetbegovića nazvao generalom bez vojske. Teško mi je da povjerujem kako je u pitanju bilo nešto drugo.
(Nastaviće se…)
Do sada objavljene Dnevnike Emira Kusturice možete pročitati ovde.
©Emir Kusturica
Izvor Iskra
