OBAVEŠTENJE ZA SVE ČITAOCE
Zbog učestalih hakerskih napada i ometanja sajta Sputnjik Srbija i naših kanala na Fejsbuku i Jutjubu, sve vesti pratite na kanalu Sputnjik Srbija na Telegramu, a sve video sadržaje na platformi „Odisi“ (odysee.com).
„Kada smo pobijedili na izborima Đukanovića, koji proganja nas i naše porodice, naše rukovodstvo nas je izdalo“, naveo je Mikić komentarišući odluku Glavnog odbora.
Član Izvršnog odbora SNP-a Tomislav Bulajić kazao je novinarima da su ti i takvi članovi stvorili SNP.
„Sve članstvo nas je zvalo iz svih opštinskih odbora iz Crne Gore i reklo da je sve ovo fingirano, izrežirano i namješteno. Svi znaju da je članstvo SNP-a tvrdo i pošteno, ali su nas uvijek naši lideri izdavali, bili su slabi. Još kada smo prihvatili da Peđa Bulatović izda i smijeni Momira Bulatovića, učinjena je greška. Svako ko je imao dil sa Milom Đukanovićem, završio je svoju karijeru“, poručio je Bulajić.
Medojević: Joković u džaku ponio glasove najpoštenije opozicije Đukanoviću
Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je, komentarišući odluku Glavnog odbora SNP-a da uđe u pregovore oko manjinske vlade, čiji je mandatar Dritan Abazović, za Sputnjik kazao da je riječ o o kupovini karte za vladu koja će imati sudbinu Titanika.
„Čak neću da ulazim previše u to da li je riječ o klasičnom izvrgavanju volje građana, prekrajanju izborne volje, jer SNP je bio dio kolacije ‘Za budućnost Crne Gore‘ i nijedan njegov glasač nije glasao da jedan konstituent te koalicije ide u saradnju sa DPS-om. Dakle, riječ je o političkoj korupciji par ekselans — Glavni odbor SNP-a je glasove najpoštenijeg biračkog tijela u Crnoj Gori, ljudi koji su bili u opoziciji i koji su patili pod ovim režimom 30 godina, glasove tih ljudi je stavio u džak i odnio ih Milu Đukanoviću. Vladimir Joković je kupio kartu za Titanik. Ta vlada će pojačati podjele u Crnoj Gori, pojačati osjećaj nepodnošljive nepravde, izdaje i doprinijeti radikalizaciji političkih prilika. To je doprinos jednom novom haosu“, kazao je Medojević.
On je upozorio i da umjesto da idu ka nacionalnom konsenzusu u Crnoj Gori, da se formira vlada nacionalnog jedinstva, da se stave po strani sve podjele i različitosti, kako bi se što lakše preživjele ove turbulencije koje slijede u svijetu, političkom korupcijom dolazimo do novih podjela.
Ispred prostorija, dok je juče trajao Glavni odbor, okupili su se članovi nikšićkog, šavničkog i cetinjskog opštinskog odbora koji su došli da, kako su naveli, izraze protest protiv učešća stranke u manjinskoj vladi.
Nezadovoljni članovi SNP-a poručili su da ako GO izglasa manjinsku vladu, neko će morati da ode – „ili rukovodstvo, ili mi“.
„Po svim pokazateljima i pretpostavkama, donijeće odluku za učešće u manjinskoj vladi. Mi smo došli da zbog toga izrazimo protest“, rekao je član OO SNP-a Nikšić Velibor Božović.
On je dodao da je na posljednjoj sjednici OO SNP Nikšić od 88 članova, „njih 90 odsto bilo protiv učešća u manjinskoj vladi“.
Istorijat SNP-a — od Momira Bulatovića do Jokovića
Socijalistička narodna partija Crne Gore je socijaldemokratska stranka u Crnoj Gori. Njen predsjednik je Vladimir Joković, a pripada grupi stranaka srpskog naroda u Crnoj Gori.
Nastala je iz ogranka vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore 1998. godine. Osnivač i prvi predsjednik stranke je bio bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović.
Na izborima 1998. stranka nastupa samostalno pod vođstvom Momira Bulatovića, osvaja 35,62 odsto glasova i 29 poslanika plasirajući se na drugo mesto iza koalicije Da živimo bolje (DPS-NS-SDP). Bulatović je 19. maja 1998. postao predsednik savezne vlade SRJ i SNP ulazi u vlast na federalnom nivou sa Miloševićevim SPS-om.
Posle saveznih izbora 2000. i pada Slobodana Miloševića u Srbiji, proevropska i reformska struja Predraga Bulatovića preuzima liderstvo i dolazi u sukob sa Momirom Bulatovićem, koji je zatim zbog odluke glavnog odbora SNP-a da uđe u koaliciju sa DOS-om, napustio SNP i formirao Narodnu socijalističku stranku.
Bila je lider opozicije u Crnoj Gori, prosrpska stranka sve do izbornog kraha koalicije unionista na parlamentarnim izborima 2006. godine, i bila je glavna politička stranka na referendumu o nezavisnosti koja je vodila kampanju za opciju državne unije sa Srbijom 2006. godine, na kojoj je opcija „ne“ za dlaku izgubila. Istog trena rezultate nije priznala nezavisnost Crne Gore, i sastavila je Bijelu knjigu, koja je raspravljala o upitnosti referendumskih rezultata i iznosila statističke podatke o nelogičnostima i prekršajima vladajuće koalicije Mila Đukanovića…