Vlast tvrdi da je Crna Gora ulaskom u Sjevernoatlantski savez „učvrstila sigurnost i bezbjednost zemlje“, „stvorila preduslove za razvoj i bolji život građana“, te da je članstvo u NATO-u „garant dugovječnosti države“, a brojne ankete, pa i ona koju je nedavno sproveo američki Nacionalni institut za demokratiju (NED), govore da u Crnoj Gori i dalje ubjedljiva većina građana ima negativan odnos prema Zapadnoj vojnoj alijansi.
Koliko zvanična Podgorica drži do NATO partnera govore i bizarni detalji poput onih da je u utorak jedna od glavnih vijesti u državnim medijima bila da će tri američka helikoptera „sletjeti na vojni aerodrom „Knjaz Danilo“ u Golubovcima zbog punjenja rezervoara gorivom“, ili ocjene ministra vojnog Predraga Boškovića da je „odluka o pristupanju Crne Gore NATO-u jedna od najboljih odluka u dugovječnoj istoriji crnogorske države i naroda“.
Sociolog Ilija Malović podsjeća da je odluka o ulasku u Alijansu doneta u Skupštini bez referenduma, jasne narodne većine i javne rasprave.
„Danas, poslije dvije godine od ulaska u taj vojni savez, ne smanjuje se agresivna kampanja vlasti da taj čin predstavi kao civilizacijski napredak države koji je donio napredak svim građanima. NATO je za vlast garant slobode, nezavisnosti i praktičan dokaz za napredak u dostizanju demokratskih standarda“, kaže Malović za Sputnjik.
U crnogorskim medijima se, prema mišljenju tog sociologa, promoviše izvrnuta stvarnost u kojoj se društvena realnost opisuje pojmovima suprotnim od njihovog stvarnog značenja.
„Teror i izdaja su hrabrost, pravno nasilje se naziva mudrost, okupacija je partnerstvo, marginalizovanost je ravnopravnost, a pljačka je vizija. Uvođenjem tih termina opravdava se kolonijalni status u koji je došla država. Najvulgarniju formu takve komunikacije nalazimo na crnogorskoj držanoj televiziji i na portalima bliskim vladajućoj partiji. U stvarnosti, NATO je ništa drugo do fasada za ostvarenje geopolitičkih interesa korporativnog neoimperijalizma. Ko u njemu vidi nešto drugo, naivan je ili zlonamjeran“, tvrdi Malović.
On dodaje da je vrijeme pokazalo da je i „građanska opozicija“, koja je tvrdila da se sa članstvom u NATO-u učvršćuje demokratsko uređenje zemlje i garantuju ljudska prava, bila na pogrešnom stanovištu.
„Naravno, desilo se upravo suprotno, članstvo je ojačalo oligarhiju na vlasti. Ispostavilo se da jedino što jedan militaristički savez može da garantuje jeste interes bogatog, a u isto vrijeme visoko korumpiranog, društvenog sloja koji vlada. Dok elita, pod NATO kišobranom, postaje bogatija i sigurnija za svoju političku budućnost, obični građani gube pravo da upravljaju svojom zemljom i svojim državnim bogatstvom.“
„Novac koji jedna država odvaja za članstvo u NATO-u oduzima se od sume koja se daje za škole, bolnice, razvoj sela, industriju i infrastrukturu. Gradnjom vojnih baza devastiraće se čitavi djelovi države. Fenomen eksploatacije regiona gdje se područje devastira do neprepoznatljivosti i gdje se lokalno stanovništo pretvara u nijemog posmatrača svog sopstvenog propadanja naziva se ’prokletstvo resursa‘. Upravo to čeka Bjelasicu, Durmitor, Nikšić i okolinu, djelove Primorja“, predviđa Malović.
Naš sagovornik takođe nema dilemu da je ideja da je NATO tu da širi demokratiju i političke slobode bila obična zabluda.
„U realnosti se dešava upravo obratno, u novopridošlim članicama tog vojnog saveza jačaju ekstremizam, istorijski revizionizam, relativizuje se fašizam. Crna Gora je primjer i za tu društvenu anomaliju, u njoj marginalne grupe crnogorskih šovinista mnogo odlučnije ’zalaze u narod‘ sa svojim idejama, upravo ohrabrene činjenicom da je Crna Gora deo NATO koalicije“, kategoričan je Malović.
Analitičar i publicista Vojin Grubač sličnog je stanovišta, pri čemu on smatra da je vrijeme pokazalo da ulazak Crne Gore u NATO nije doprineo sigurnosti i bezbjednosti države, jer se glavna opasnost, a to je projekat „velike Albanije“, sada u Crnoj Gori razvija hibridnim putem i metodama.
„Kako su unutar Sjeverne Makedonije napravljene skoro državne granice razdvajanjem Albanaca i Makedonaca, to se isto može desiti i u Crnoj Gori, nezavisno od njenog ulaska u NATO“, upozorava Grubač za Sputnjik.
On takođe dodaje i da stepen nezaposlenosti stanovništva, niska prosječna plata građana i ogroman spoljni dug države bjelodano svjedoče da ulazak u NATO građanima Crne Gore nije donio ništa dobro.
„Reklo bi se da je ulazak Crne Gore u NATO bio veliki promašaj, sa svih aspekata, od bezbjednosnih do ekonomskih, i što je najgore i demokratskih, jer se desio protiv volje građana Crne Gore. Međutim, naročito je apsurdno to što se državni vrh Crne Gore hvali što je nasilnim i nedemokratskim ulaskom u NATO, Crna Gora ušla u društvo, kako kažu, ’najsnažnijih demokratija svijeta‘.“
Grubač stoga zaključuje da bi vjerovatno bilo mnogo prirodnije da se u društvo vodećih zapadnih demokratija ulazi takođe demokratskim putem, a ne demonstracijom nasilja države, što je, bez sumnje predstavljao ulazak Crne Gore u Alijansu.