Bošnjačka stranka, pored inicijative za donošenje rezolucije kojom bi se potvrdilo da je u Srebrenici jula 1995. stradalo „preko osam hiljada civila islamske vjere“, traži takođe da se 11. jul u Crnoj Gori proglasi - „Danom sjećanja na genocid u Srebrenici“. Ta stranka smatra i da Skupština treba da zabrani “javno odobravanje, negiranje i postojanje i umanjenje genocida u Srebrenici".
Bošnjačka stranka: Rezolucija o Srebrenici je put ka NATO i EU
Šef poslanika BS-a Ervin Ibrahimović vidi priznavanje genocida u Srebrenici kao test crnogorskog društva da li je za evropske i NATO integracije. Ibrahimović dodaje da je Skupština Crne Gore 2009. godine usvojila Deklaraciju o Srebrenici, ali da se ne pominje da se tamo desio genocid.
Ovakva inicijativa ipak nije ostala bez odgovora u crnogorskom društvu. Bošnjačkoj stranci se najčešće javno zamjera licemjerstvo – pa mnogi postavljaju pitanje zašto ta stranka sličnu inicijativu nije podnijela dok je bila dio izvršne vlasti sa DPS-om svih prethodnih godina.
Takođe, mnogi primjećuju da BS kao dio vlasti sa Đukanovićem koristila svoju poziciju neophodnog činioca vlasti da ospori i stigmatizuje najvažnije istorijske ličnosti Crne Gore, zbog čega je čak i Njegoš postao „genocidni pjesnik“.
Poslanik u Skupštini Crne Gore iz redova Nove srpske demokratije (NSD) Marko Kovačević, za Sputnjik kaže da se potezanje priče o Srebrenici od strane Bošnjačke stranke najprije može objasniti gubitkom pozicija i ministarstava koje je ta stranka imala u prethodnoj vlasti.
„Smatram da je to veoma uticalo na buđenje "nacionalnog ponosa" u BS-u kojeg se oni nisu mnogo sjećali dok su mimo konkursa i pravila masovno zapošljavali svoje članove prethodnih godina, dok je zaposlenih Srba u državnim institucijama i danas samo oko tri odsto“, primjećuje Kovačević.
Pokušaj prikrivanja istine
On smatra da u građanskom ratu kakav je bio onaj u bivšoj SR Bosni i Hercegovini, a koji je nažalost vođen po osnovu nacionalnih i vjerskih podjela, nije moguće govoriti o genocidu, iako, kako kaže, postoje zločini koji su počinjeni sa različitih strana kao i žrtve tih zločina.
„Činiti neke od tih žrtava posebnijim ili davati njihovoj žrtvi veći značaj nego nekim drugima jednostavno nije pravedno“, smatra Kovačević.
Naš sagovornik podsjeća da je takođe važno znati da je borba srpskog naroda u građanskom ratu u BiH, iako najviše medijski stigmatizovanog, devedesetih bila najviše vođena sa ciljem da se nad našim narodom ne ponovi genocid koji su u Drugom svjetskom izvršen u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
„Upravo pričom o navodnom genocidu u Srebrenici neko pokušava da sakrije istinu da je od svih naroda u bivšoj Jugoslaviji jedino srpski narod prošao kroz iskustvo genocida“, decidan je Kovačević.
Poslanik Nove takođe smatra da ne drži vodu da se u crnogorskom parlamentu bavimo Srebrenicom, a da se prethodno nismo bavili Jasenovcem, Olujom, Bratuncem, Pivom, Velikom, Golim otokom, i drugim jamama sa kostima naših rođaka i kumova u okolini Nikšića i na drugim mjestima.
„Zašto da samo Srebrenica pored toliko muka i stradanja dobije mjesto u nekoj rezoluciji ili deklaraciji“, zapitao se Kovačević.
Podsjetimo, na predlog rezolucije BS o Srebrenici je reagovao i predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić koji je u utorak kazao da nije sporno da je međunarodni sud utvrdio da se u Srebrenici desio genocid, ali i da trenutni saziv crnogorskog parlamenta „ne treba da bude poligon za hiperinflaciju raznih dekleracija i rezolucija o istorijskim događajima zajedničke tragične istorije“.