Crnogorski predsjednik je na ovih dana održanom NATO forumu „To be secure“ (2BS) ponovo optužio zvaničnu Moskvu, odnosno Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) za koju je kazao da je na izborima odradila „veliki posao” za velikosrpski nacionalizam i Rusiju. Dodao je i tvrdnju da Rusija atakuje na jedinstvenu Evropu i NATO.
Ambasadorka SAD u Podgorici Džudi Rajzing Rajnke, koja je takođe prisustvovala skupu, nijednom riječju se nije osvrnula na takve Đukanovićeve konstatacije, apostrofirajući pri tom da je glavni problem Crne Gore „organizovani kriminal i korupcija“, te da su u tom smislu potrebne reforme za koje je neophodna politička volja.
Iz njenog izlaganja dalo se zaključiti da takve političke volje do sada u Crnoj Gori nije bilo.
Američka ambasadorka ignorisala Đukanovićevu retoriku
Analitičar Boško Vukićević smatra da nije iznenađujuće što je Đukanović kao dežurnog krivca za sve probleme ponovo označio Rusiju, ali primjećuje da je veoma upadljivo što je takva retorika crnogorskog predsjednika naišla na potpuno ignorisanje američke ambasadorke.
„Predsjednik Crne Gore je pažljivo odabrao temu za koju je smatrao da će predstavljati muziku za uši njegovih nekadašnjih zapadnih pokrovitelja. U takvoj vrsti diskursa Đukanović je pokušao da potraži slamku spasa za svoj politički opstanak, kao i partije na čijem je čelu, a koja se nakon izgubljenih izbora očekivano nalazi u slobodnom padu. Monotona antiruska retorika je imala za cilj obnavljanje veza sa nekadašnjim inostranim sponzorima“, ocjenjuje Vukićević za Sputnjik.
Međutim, kako naš sagovornik primjećuje, čini se da je reakcija američke ambasadorke, ili preciznije – odsustvo reakcije, obesmislila takvu Đukanovićevu strategiju.
Zapadu dosta Milovog načina vladavine
„Ambasadorka je u potpunosti ignorisala geopolitičko teoretisanje crnogorskog predsjednika i nijednom se riječju nije osvrnula na njegove konstatacije o Rusiji. Moglo bi se reći da se radi o konačnom signalu da je Zapadu dosta Đukanovićevog načina vladavine, zbog čega je ’pušten niz vodu‘, i da predsjednikovu političku sudbinu ne može promijeniti ni njegova navodna briga za očuvanje zapadnih interesa“.
„Štaviše, ambasadorka i neki drugi američki zvaničnici insistiraju da je glavni problem Crne Gore organizovani kriminal i korupcija, što bi se, imajući u vidu način vladavine prethodne vlasti, moglo protumačiti kao poruka da nije u igri samo Đukanovićeva politička sudbina“, dodaje Vukićević.
Drugačije upravljanje imperativ
Naš sagovornik zato apostrofira da je sada na novim vlastima imperativ uspostavljanja drugačijeg načina upravljanja u odnosu na prethodnu.
„Takav diskontinuitet podrazumijeva i drukčije postavljanje prema inostranim centrima moći, o ma kojim se radilo, imajući u vidu da pretjerana servilnost i odsustvo dostojanstva u nacionalnim politikama odlažu trenutke istinske demokratizacije zemlje“, poručuje Vukićević.
Pročitajte i:
