Hapšenje vladike budimljansko-nikšićkog Joanikija nije samo uzburkalo javnost u Crnoj Gori i Srbiji, već i pesničke duhove. Posle pesme koju je u čast episkopa Joanikija napisao vladika dalmatinski Fotije i pesme poznatog muzičara Nebojše Mastilovića, koju mu je posvetio radio „Slovo ljubve“, sada se pera latio i Blagoje Baković.
Poznati srpsko-crnogorski pesnik, dobitnik brojnih nagrada, među kojima i državna nagrada Srbije za vrhunski doprinos kulturi, napisao je pesmu u čast episkopa koju prenosimo u celosti.
Kad Joanikije razdani apsanu
Samo ti sinko svoj posao čini
Lisice na Sunce i u zatvor vodi
A u tamnici jarko Sunce sini
Da sva tamnica bude na slobodi
Kad je noć pala na svu Crnu Goru
Sa Ostroga svetlosti penušao slap se
Pa kad su po mraku ugledali zoru
Krenuše na Vladiku da svetlost uhapse
Da uhapse topli dah molitve iz pluća
Da uhapse nebo iznad kućnog roga
Da hapšenjem svetinju odvoje od Boga
Da hapse ikone – braniteljke kuća
Potegoše lisice, pendreke i metke
Suzavce baciše na potomke žive
Ne bi li u njima podavili pretke
I seme plemena niz brazde i njive
Kad krenu da guta njinog uma raka
Veru i ljubav sa početka veka
Hapseći vetar preko šumaraka
Jurnuše u sebi da hapse čoveka
Kad u ponoć svetlost vaseljenska banu
I slepi videste pre ikakvog jutra
Kad Joanikije razdani apsanu
Da ga je više spolja no unutra
Samo ti sinko svoj posao čini
Lisice na Sunce i u zatvor vodi
A u tamnici jarko Sunce sini
Da sva tamnica bude na slobodi
Blagoje Baković