Na litije zbog spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti redovno izlazi više desetina hiljada ljudi, a prema nekim procjenama, u subotu je u Podgorici bilo oko 100 hiljada ljudi — skup za koji su mnogi smatrali da je za veličinu zemlje poput Crne Gore nemoguć.
I dok su protivnici litija smatrali da će se narod brzo umoriti, atmosfera je takva kao da je u pitanju tek zagrijavanje. Među onima koji šetaju su i stari, i mladi — i to doslovce, od beba koje roditelji vode na litije, pa do ljudi u dubokoj starosti. Na litijama se lako može naći pregršt uspješnih i slobodnih ljudi iz najrazličitijih branši. Jedna od onih koji redovno idu na litije je i pjesnikinja iz Nikšića i profesorka srpskog jezika i književnosti Milica Bakrač.
Dijete litija
Ta nagrađivana pjesnikinja ističe da kao svaki srpski pisac, koji živi i stvara u Crnoj Gori, i ona rado učestvuje na litijama, jer su „litije poslednja odbrana svega, ne samo naše crkve, već i srpskog jezika, i Kosmeta, i Svetog Save, i istorije, i čitavog našeg bića“.
„Na litije odlazim kao pisac i kao mati, jer i moja djeca znaju da je crkva naš duhovni dom, da je crkva istina, a naša ljudska dužnost je da se borimo za istinu i pravdu. Litije su naše žitije. Sada zaista, Crna Gora jeste srce pravoslavlja, dostojna svojih predaka, Nemanjića i Petrovića“, kaže Bakračeva za Sputnjik.
Ta spisateljica koja je, između ostalog, nagrađena i Poveljom Svetog Save, takođe ističe da je sada mnogo srećna što nakon referenduma 2006. godine ipak nije napustila Crnu Goru, iako je imala taj naum, te da je danas posebno „lijepo biti dijete litija“.
Litije skener Crne Gore
„I da sam otišla iz Crne Gore, sada bi mi litije bile veliki motiv da se ovoj zemlji opet vratim. Litije su pokazatelj, skener za današnju skicu Crne Gore“, uvjerena je naša sagovornica.
Ona dodaje da će litije na koncu zbilja pokazati i ko je ko u Crnoj Gori, odnosno ko je zaista spreman na žrtvu i ljubav, na stradanje...
„A o drugim ljudima, koji su protiv naših litija, neću ni riječ. Osim da im poručim, kako reče i otac Gojko (Perović), Crna Gora ne može bez nas, i dodala bih, mi ostajemo ovdje i nemamo kud iz Crne Gore“, poručuje naša sagovornica.
