Vlada Crne Gore utvrdila je „Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica“, koji će se pred poslanicima Parlamenta najvjerovatnije naći 23. ili 24. decembra, na posebnoj sjednici.
Zakon protiv Srpske pravoslavne crkve
Dok vlast tvrdi da se tim zakonom državi vraća nezakonito uzeta (crkvena) imovina, koja je do 1918. godine navodno bila državna, „i za koju ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica“, u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj kažu da je taj zakon direktno „uperen i pisan protiv“ Srpske pravoslavne crkve, te da je osnovna namjera zakonopisca „otimačina crkvene imovine po komunističkim i drugim revolucionarnim metodama“.
Da je po srijedi zaista pokušaj klasične otimačine crkvene imovine, vidi se po tome što je zamišljeno da država maltene dekretom, odnosno samo katastarskim upisom preknjiži crkvenu imovinu u državnu, bez prethodnog parničenja i suda, a da će se SPC i dalje dozvoliti korišćenje objekata i zemljišta koji su predmet upisa, ali samo „do odluke državnog organa nadležnog za odlučivanje o državini, korišćenju i raspolaganju tim objektima i zemljištem“.
Ignorisane preporuke Venecijanske komisije
Dok sa jedne strane u Vladi tvrde da je taj zakon napisan po svim međunarodnim standardima, te da ima podršku i Venecijanske komisije, u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj smatraju upravo suprotno.
Član Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske SPC, dr. Vladimir Leposavić za Sputnjik tvrdi da je od juna ove godine, kada je objavljeno Mišljenje Venecijanske komisije, Vlada Crne Gore tajno i u skrivenom sastavu radila na korigovanju Predloga zakona, da bi juče objavila još gore rešenje nego ljetos, odnosno „isti onaj tekst o kojem građani nisu htjeli čak ni da raspravljaju kada se prvi put pojavio 2015. godine“.
„Lijepo je to što je Vlada zamijenila izraz ’vjerski poslovi‘ sa ’vjerski obredi‘, ali je neozbiljno očekivati da intervencije poput te neko može smatrati usklađenošću sa međunarodnim standardima“, kaže Leposavić za Sputnjik.
Oduzimaju imovinu SPC, pa je primoravaju da dokazuje sopstveno pravo svojine
On dodaje da je samo povodom tzv. imovinskog pitanja Venecijanska komisija uputila Vladi CG osam izričitih preporuka, koje, sve zajedno, predstavljaju minimum zaštite prava na jednakost, a od kojih je Vlada u Predlog zakona unijela „polovinu jedne preporuke“, te da je „obmana da ovaj Predlog zakona garantuje Crkvi redovnu sudsku zaštitu svojih prava“.
„Naprotiv, plan je da se o temeljnom pravu Crkve odlučuje u unaprijed objedinjenom upravnom postupku, što znači da o vlasničkim pravima Crkve neće odlučivati sudovi, već organi uprave, tj. Vlade. Vlada, dakle, tim zakonom tuži Crkvu i istim zakonom želi da joj sudi. Time se grubo krše ostali sistemski zakoni i Ustav Crne Gore, jer je Crkva diskriminisana, ne samo u odnosu na ostale vjerske zajednice koje Vlada od ovog zakona štiti posebnim sporazumima, već i u odnosu na sva druga fizička i pravna lica koja su imaoci prava svojine u Crnoj Gori. Na taj način se SPC primorava da, u toku ili po okončanju upravnih postupaka i sporova, pokrene svojinske parnice pred redovnim sudovima i da dokazuje sopstveno pravo svojine — što se ne traži niti od jednog drugog pravnog subjekta u Crnoj Gori i svijetu“, pojašnjava Leposavić.
Naš sagovornik ipak smatra da je pravna i faktička pozicija Crkve toliko nesporna da ona može zaštititi svoja vlasnička prava čak i u upravnom postupku koji predviđa ovakav Predlog zakona, ukoliko bi taj postupak bio zakonito i dosledno sproveden.
„Svako ko je jednom pročitao Zakon o državnom premjeru i katastru nepokretnosti zna da famozni zahtjevi države za upis navodnog prava svojine nad crkvenim objektima ne mogu biti uzeti čak ni u razmatranje“, tvrdi Leposavić.
Pravni rat države i SPC izgledan
Sa duge strane, problem je u tome što posle svih ovih dešavanja više niko u Crnoj Gori ne može da vjeruje u doslednost i zakonitost, upozorava naš sagovornik.
„Ovaj Predlog zakona oslikava identitetske košmare i retroaktivne snove N. N. lica koja su njegovi autori i cjelokupna javnost ga jasno prepoznaje kao nečasnu objavu rata sveštenstvu i vjernicima Srpske pravoslavne crkve. Zbog toga je, nažalost, izgledan ’pravni rat‘, ali i drugi sukobi koji su poslednje što je potrebno bilo kojem iole ozbiljnom društvu“, zaključuje Leposavić.
