Tek ovdje u Krušedolu, na Fruškoj Gori, kod Novog Sada, gdje se obilježava 24 godine od zločinačkog pogroma u Oluji, istinski osjećam koliko je duboko loše to što, dok sam ja ovdje, zvanična Crna Gora šalje svoje oficire u Hrvatsku na proslavu tog zla. Tragedija nove Crne Gore.
Pričam ovdje sa ljudima zbjeglim, zamislite: otjerani su kao narod sa svojih ognjišta, kao psi. Čitav jedan narod. Ona Oluja zamijenjena je novom, takođe dirigovanom spolja, samo je današnja skockana po mjeri modernog pi-ara, izgleda lijepo za neznavene, dopadljiva je, ali je efekat isti: progoniti Srbe. Oluja nad duhom zamijenila je Oluju nad tijelom. Koja je gora?
Moja Crna Gora slavi to beskrajno poniženje, nepravdu i zločin. Moja Crna Gora učestvuje u modernim Olujama. Stidim se naše vlasti, koja baštini takav duh koji nema ni zrno ljudskosti, ni kap državničke mudrosti, ni mrvu osjećaja za trećinu svog stanovništva koji se izjašnjavaju kao Srbi. Onako kako se izjašnjavao i Njegoš, koji ju je ovjenčao slavom. Da je Njegoš živ, gdje bi bio danas, postoji li taj koji ima dilemu: slavio Oluju u Kninu, ili palio svijeću pobijenim i prognanim u njoj, ovdje u Krušedolu?
Ne samo Njegoš, da je živ onaj davni Milo Đukanović, i on bi danas bio ovdje, dok ga nisu obrlatili belosvjetski moćnici i kupili mu dušu za sitniš novca i privilegija. Zar je sve, pobogu, na prodaju? Nije! To svjedoče ljudi ovdje u Krušedolu.
Ko danas na ovome svijetu slavi zločine, do moralni naslednici ondašnjih zločinaca: ako Hrvatska nije uspjela da se izbori sa fašizmom u sebi, zar moja Crna Gora, nekadašnji antifašistički svetionik, da saučestvuje u povampirenom fašizmu modernog doba, na Balkanu. Zar da pljujemo na naš veliki 13. jul, kada smo zbog borbe protiv fašizma u drugi plan gurnuli i svoje porodice, i svoju djecu, i svoje živote? To radi zvanični Montenegro. Natonegro.
Nisu tu bitni samo Srbi, već zločin, jer zločin je zločin, ma prema kome bio: ovim Crna Gora, stoga, ne vodi samo antisrpsku politiku, već duboko anticivilizacijsku i antidemokratsku. To nije moja Crna Gora, to nije Njegoševa Crna Gora, to uopšte nije Crna Gora, to je samo crno, crno, da crnje ne može biti.
Ovdje sam da bih pokazao da zvanična Crna Gora nije prava Crna Gora i da prave Crne Gore ima. To su oni slobodni ljudi, ne samo Srbi, koji se gnušaju zločina, imaju srce i dušu. To je moja Crna Gora. To je naša nada. To je naš, pravi i jedini put.
To je iskra koja će, ne sumnjajte, uprkos svemu, poput oluje čiste duše, opet zablistati u punom sjaju!
