Cilj kampanje je da se privuče što više mladih osoba da se priključe VCG, a osim planirane izložbe vojnog naoružanja, opreme i vozila, planirano je i da se preko posebnih info-pultova maksimalno promoviše dobrovoljno služenje vojnog roka, kao i profesionalni angažman u Vojsci.
Kampanja da što više Crnogoraca postanu profesionalni vojnici traje mjesecima, a njene odjeke građani mogu vidjeti svakodnevno i na ulicama glavnog grada, u kome čak i dio autobusa redovnih gradskih linija služi kao pokretna reklama za promociju vojnog poziva.
Ministarstvo odbrane, naravno, snažno podupire ovu akciju, pa buduće vojne dobrovoljce želi da stimuliše uz početne plate u iznosu od 250-300 evra, ne bi li dio njih nakon toga prešao u redove profesionalnih vojnika. Sa druge strane, postoji i dio javnosti koji se pita otkud najednom tako agresivno promovisanje vojnog poziva u Crnoj Gori, naročito ako se ima u vidu da je tokom NATO kampanje vlast često poručivala da će bezbjednost Crne Gore nakon priključenja Alijansi biti zaokružena, te da Crnoj Gori u NATO-u praktično neće trebati vojska.
Pored toga, u najavi je i donošenje zakona po kom će pripadnici crnogorske Vojske morati obavezno (nažalost, više ne i dobrovoljno) da učestvuju u NATO misijama u inostranstvu, pa mnogi sumnjaju da je i ovo jedan od razloga grozničave kampanje regrutovanja sve više novih mladih vojnika.
Ipak, u Vojsci su zasad, čini se, zadovoljni odzivom na njihovu kampanju, što novinar „Dana“ Marko Vešović tumači okolnošću da je u Crnoj Gori već decenijama na sceni jedna prilično komplikovana finansijsko-ekonomska situacija u kojoj većina građana veoma teško živi, pa su, smatra on, poslovi koji se nude u vojsci a uključuju i odlazak kako bi se učestvovalo na nekim stranim ratištima kao plaćenik, za neke dobra prilika za zaradu koju ne bi mogli ostvariti u Crnoj Gori.
Drugi zanimljiv aspekt ove priče, prema riječima Vešovića, jeste pitanje vojske Crne Gore koja je kao dio Vojske Jugoslavije za malu zemlju nekada imala prilično ozbiljnu vojnu infrastrukturu i potencijale, a koji su paradoksalno nakon 1999. namjerno uništeni.
„Nakon raspada državne zajednice i crnogorske državne samostalnosti, politički vrh Crne Gore donio je odluku da praktično potpuno eliminiše vojne potencijale. Napravljeno je Ministarstvo odbrane, koje je prilično karikaturalno, sa nekih 2.500 zaposlenih, od čega je možda samo oko 500 pripadnika aktivnog vojnog sastava. To je jedan prilično mali vojni potencijal, i to je djelovalo prilično smiješno. Ljudi su se iščuđavali takvoj crnogorskoj odluci, ali to je pravdano time da je naš strateški cilj članstvo u NATO-u, i da će nam NATO dati sasvim dovoljne bezbjednosne garancije, te da nama, u suštini, ni ne treba vojska“, podsjeća Vešović.
On za Sputnjik napominje da je narativ o tome kako Crnoj Gori ne treba vojska, a koji je gotovo deceniju upotrebljavan za promociju crnogorskog članstva u NATO-u, kulminirao 2017. godine, kada je državni vrh proglasio vojsku praktično nepoželjnom, jer je rečeno da će sve bezbjednosne garancije za Crnu Goru preuzeti zapadna vojna alijansa, a primjer toga je bilo upravo nebo, koje sada za Crnu Goru „čuvaju“ piloti iz Italije i Grčke.
„Sada se dešava nešto potpuno novo. Vojska Crne Gore se iznenada vraća kao nešto poželjno, nude se neki poslovi i priča se o dobrovoljnom služenju vojnog roka. Opet se polako govori o obnovi vojnih potencijala Crne Gore i štaviše, u pripremi su zakonska rešenja koja će ljudima u vojsci da nametnu obavezu da idu u (međunarodne) misije, odnosno da učestvuju kao strani plaćenici na ratištima“, primjećuje Vešović.
„To je jedna prilično licemjerna politika Vlade Crne Gore, i znajući koliko je za crnogorske građane komplikovana socio-ekonomska situacija u Crnoj Gori, ja ne sumnjam da će se javiti izvjestan broj ljudi koji će biti raspoložen za te poslove“, dodaje naš sagovornik.
Na dilemu, šta je u suštini cilj takve politike ako se zna da je prethodno donijeta strateška odluka da se likvidiraju vojni potencijali Crne Gore, te da se sve što je u domenu odbrane prepusti NATO-u, naš sagovornik je mišljenja da se „dešava upravo ono što su nam predstavnici državnog vrha govorili da se neće dešavati“ — a to je da će pripadnici Vojske Crne Gore biti aktivno uključivani u najriskantnije i najopasnije misije koje NATO predvodi u svijetu.
„Ali onda su građani Crne Gore prevareni, jer je građanima poručivano da od toga nema ništa i da je to samo anti-NATO propaganda koja postoji u Crnoj Gori i da se radi o pokušaju da se građani uplaše time da je NATO neka zločinačka mašinerija koja će Crnogorce da gura u ratove širom svijeta. Sve su to predstavnici državnih vlasti govorili da nije tačno i da se radi o izmišljotinama. Međutim, ako se ispostavi da je ovakva rekonfiguracija vojnog sastava Crne Gore put da se crnogorski vojnici uguraju u opasne i riskantne misije u inostranstvu, mislim da je to još jedan dokaz da su građani prevareni i da je Vlada Crne Gore obmanula ukupnu javnost kada je govorila o strateškim prednostima članstva u NATO-u“, zaključuje Vešović.