Iz pokreta „Odupri se 97.000“ su, nakon sastanka sa šefom delegacije EU u Crnoj Gori Aivom Oravom, saopštili da će insistirati da razgovaraju sa evropskim komesarom za proširenje Johanesom Hanom, te da su optimisti u pogledu brzog poziva u Brisel. Prema oceni nekih analitičara, težnja za brzi odlazak u Brisel predstavlja jasnu želju predstavnika Pokreta da internacionalizuju svoje zahtjeve, kako bi njihova pozicija bila ojačana u eventualnim pregovorima sa vlastima u Podgorici. Međutim, dobar dio simpatizera i pristalica opozicije nije zadovoljan organizacijom protesta.
Oni smatraju da protesti nisu kvalitetno vođeni i da je na njima, pored početno ogromne želje za promjenama, sve manje ljudi. Nije tajna takođe ni da iz „Odupri se“ nisu u najboljim odnosima sa insajderom Duškom Kneževiće, koji je aferom „Koverta“ inicirao čitav proces, te da u opozicionim strukturama postoji određeno međusobno nepovjerenje.
Sa druge strane, Pokret je uspio da okupi svih 39 opozicionih poslanika i sa njima usaglasi „Sporazum o budućnosti“ u kom se, između ostalog, traže ostavke predsjednika i premijera Crne Gore, Mila Đukanovića i Duška Markovića, kao i formiranje tehničke vlade koja bi trebalo da pripremi, kako je navedeno, prve fer i slobodne izbore.
Elem, čini se da trenutno niko ne zna kakav će biti konačni ishod procesa koji se proteklih mjeseci odvija u Crnoj Gori i da li ovonedjeljni prekid masovnog izlaska na ulicu ujedno znači i to da su protesti praktično na izdisaju.
Analitičar Sergej Sekulović smatra da činjenica da ove subote neće biti protesta sama po sebi i nije toliko značajna, jer se, kako kaže, „naredne ili neke od narednih subota protesti ponovo mogu desiti, bez obzira što su oni jedne nedjelje brojniji, a druge manje posjećeni“. To, dodaje on, ne mijenja suštinu — da postoji određeni dio crnogorskog društva koji iskazuje bunt prema postojećem stanju.
„Ono što se u ovom trenutku definisalo, jeste da imamo sporazum između organizatora protesta i opozicionih političkih struktura oko nekih principa. U drugom koraku to se pokušava internacionalizovati, između ostalog, traži se podrška Brisela za ono što stoji u sporazumu. Ipak, nepoznanica je koliko je sâm sporazum podložan pregovaranju i to je nešto na šta se ne može dati odgovor, pri čemu lično mislim da će iz Brisela slijediti poruke koje su kontinuitet dosadašnjih poruka“, kaže Sekulović.
U tom smislu, Sekulović za Sputnjik očekuje da će pozicija Brisela biti na više puta deklarisanoj liniji — da politički život mora da se odvija u institucijama sistema, ali i da su građanske demonstracije demokratski oblik političkog izražavanja stavova.
„Međutim, zahtjev za tehničku vladu jeste nešto što je par ekselans politička tema, koja zahtijeva određeni nivo visoke koordinacije između unutrašnjih političkih aktera i nečega što je spoljni pritisak, kao osnovni preduslov da se opozicija vrati u radne grupe i učestvuje na sljedećim parlamentarnim izborima“, napominje naš sagovornik.
Ipak, ukoliko opozicija bude zasta bojkotovala naredne izbore, odnosno ukoliko se zahtjev za formiranje tehničke vlade iz Sporazuma o budućnosti ne ispoštuje, onda Crna Gora, prema mišljenju ovog analitičara, „zaista ulazi u jednu ozbiljnu političku krizu koja će usporiti proces evropskih integracija, bez obzira ko politički bude profitirao u jednom takvom stanju“.
„Ono što se javlja kao dilema u čitavom procesu, jeste da li će pritisak Brisela na crnogorske institucije biti snažan, ali i koliko će organizatori protesta i opozicione stranke kao druga strana biti spremni da njihov sporazum bude podložan određenom nivou modifikacija, odnosno pregovaranja sa vlašću, kako bi se došlo do političkog kompromisa koji bi vratio sistem u normalu“, navodi Sekulović.
Naš sagovornik je ipak u jedno apsolutno siguran, a to je da bojkot opozicije na izborima sledeće godine, bez obzira ko u toj kalkulaciji bude izašao kao politički pobjednik, nikako ne bi išao u prilog crnogorskom društvu i građanima.
„Ozbiljnost treba da pokažu i jedna i druga strana, da bismo napokon imali određeni izborni proces koji može da zadovolji bazične kriterijume slobodnih i fer izbora, na kojima bi bila konstituisana vlast koja će ovo društvo vući naprijed bez dubljih političkih trzavica“, primjećuje Sekulović.
Kako dodaje, trenutna politička konfuzija može da potraje i u ovom trenutku je potpuno neizvesno koji bi mogao da bude njen epilog.
„Sigurno da postoje razne političke ideje, sigurno da postoji i umjerena i tvrda struja kako unutar vladajuće, tako i unutar opozicione strukture. Međutim, ako se želi politička stabilnost i dalji razvoj crnogorskog društva, onda svako mora da odustane od svojih maksimalističkih zahtjeva, kako bi se našla mjera zdravog političkog kompromisa“, zaključuje Sekulović.
