U poslednje vreme to je posebno uočljivo na području četiri sela u opštini Donji Lapac tj. Bušević, Kestenovac, Donji Štrpci i Veliko Seoce, koja su posle Drugog svetskog rata dogovorom SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine pripojena Hrvatskoj.
U pitanju je područje leve obale reke Une i jednog od najlepših vodopada na području bivše Jugoslavije — Štrbačkog buka.
Srbi su na ovom području vodili vekovnu brigu o svojim imanjima i šumi, verujući da država neće da koristi nerešene imovinsko-pravne odnose i da bespravno seče šumu.
Nažalost, Hrvatske šume koriste nerešeno pitanje katastra i zemljišnih knjiga i vrše bespravnu seču i otuđenje velike količine drvne mase bez znanja i odobrenja vlasnika ili suvlasnika. Činjenice pokazuju da se seče šuma čiji su vlasnici Srbi dok se ostale površine ne diraju.
Linta ističe da je proteranim Srbima potrebno mnogo novca i vremena da bi sudskim putem dokazali vlasništvo.
Ako se uzme u obzir da je hrvatsko pravosuđe etnički motivisano, što potvrđuju brojne činjenice, jasno je da proterani Srbi nemaju gotovo nikakve šanse da se u borbi sa Hrvatskim šumama izbore za pravdu i zaštite svoju imovinu, preneo je Tanjug.
Vlasnici šuma u četiri navedena srpska sela tvrde da je osamdesetih godina prošlog veka izvršeno avio-snimanje tog područja i da su avio-snimci negde sakriveni. Linta traži da Hrvatska upotrebi navedene avio-snimke, na kojima se jasno vide sva obeležena imanja vlasnika ili suvlasnika i da reši pitanje vlasništva u zemljišnim knjigama. Na taj način bi se konačno sprečila dalja uzurpacija šuma proteranih Srba od strane pravnih i fizičkih lica.