I dok vlast poručuje da se radi o „jednom od najvećih civilizacijskih iskoraka koje je Crna Gora napravila u svojoj dugogodišnjoj istoriji“, analitičari smatraju da se u zemlji ništa nabolje nije promijenilo, a naročito ne u pogledu obećanja o benefitima koje će toj državi donijeti članstvo u Alijansi.
Iako se tokom kampanje uvlačenja Crne Gore u NATO, od strane zagovornika te ideje govorilo da će članstvo u Alijansi samo po sebi donijeti državi veće građanske i medijske slobode, vladavinu prava i povećanje stranih investicija, čini se da se efekti tih poboljšanja ne osjećaju. Bar posle godinu dana.
Novinar DAN-a Marko Vešović ocjenjuje da se „u formalnom smislu može reći da crnogorsko pristupanje NATO-u nije donijelo ništa u pogledu jačanja demokratije, bolje kontrole vlasti, ili povećanja životnog standarda građana“, dok su mnogi „saglasni da se u Crnoj Gori danas ne živi ništa bolje nego čak možda i lošije nego što je to bio slučaj prije godinu dana“.
„Prvih godinu dana nakon ulaska u NATO Crna Gora dočekuje sa većim deficitom građanskih i političkih sloboda nego što je to bilo u prethodnom periodu. Đukanović je učvrstio vlast i režim je u političkom i svakom drugom smislu sve jači, dok se opozicija guši, nezavisni mediji su sve češće mete napada. Napadi na novinare nisu prestali, a izborni procesi su neregularniji u odnosu na period prije članstva u NATO-u“, kaže Vešović za Sputnjik.
On dodaje da „apsolutno nema ništa posebno čemu bi se građani mogli radovati“, a vrhunac je to što se i neke tradicionalne državne ingerencije kao što je kontrola vazdušnog prostora crnogorskog neba sada prepuštaju stranim državama.
„To se sve pakuje u neku formu savezništva, ali to ne mijenja činjenicu da sada strane države ’brinu‘ o crnogorskoj bezbjednosti što nikada nije mogao biti manir neke ozbiljne crnogorske politike, a sigurno nije ni pečat na nezavisnost Crne Gore“, dodaje taj novinar.
Politički analitičar Dragan Rosandić za Sputnjik kaže da se „nažalost obistinilo ono na šta su mnogi upozoravali — da ulazak u NATO Crnoj Gori ne donosi ništa“.
„Naročito tokom kampanje za ulazak u NATO mogli smo čuti i od nekih opozicionih prvaka da će Zapadni vojni savez donijeti demokratske standarde. Zaboravlja se da su NATO standardi određena vrsta naoružanja, puška M-16, određeni avioni, itd… Jasno je da nisu u pitanju nikakvi demokratski standardi, ali mi, nažalost, imamo i takvu opoziciju koja služi kao ikebana režimu već punih 30 godina, pa se postavlja pitanje ko zapravo tu za koga radi“, kaže Rosandić.
Kako dodaje taj analitičar, sama činjenica da je Crna Gora maltene na silu ugurana u NATO dovoljno govori o demokratičnosti Alijanse.
„To što postoje ljudi koji se i dalje pecaju na tu priču o demokratiji je jedan drugi problem, ali u NATO-u se zna ko je gazda, a to su Amerikanci i Britanci, dok su svi ostali sluge i potrošna roba, odnosno pješadija koja se žrtvuje za tuđe interese“, podvlači Rosandić.
Urednik portala IN4S Gojko Raičević saglasan je da ulazak Crne Gore u NATO nije donio benefite toj zemlji.
„Osim što je Crna Gora izgubila poslednju nadu da će zadržati makar malo nacionalnog dostojanstva, godina provedena u NATO ’kavezu‘ očekivano nije donijela boljitak. Pokazalo se da je sve bilo jedna velika iluzija i prevara. Nema ništa ni od demokratizacije, ni od vladavine prava, ni od stranih direktnih investicija… Dakle, sva obećanja po ulasku u NATO su pala u vodu, tako da se radi o nastavku prevare naroda Crne Gore“, kaže on za Sputnjik.
Prema Raičeviću, suštinsko pitanje je zašto se pitanje boljitka nakon ulaska Crne Gore u NATO uopšte i pominje.
U prilog tome, on ističe da demokratija u Crnoj Gori „ni nakon godinu dana članstva nije predmet interesovanja NATO-a, već je u pitanju samo puko sprovođenje strateških ciljeva Alijanse.
Sagovornici Sputnjika saglasni su da su pogriješili svi oni, a prevashodno neki opozicioni političari, koji su se nadali da će samo članstvo u NATO-u donijeti neke ozbiljne političke promjene u Crnoj Gori.
„Predsjednik DPS-a i odnedavno predsjednik države nije izgubio naklonost zapadnih mentora i moćnika, kao što se to potenciralo da će se desiti nakon članstva u NATO-u, već su i te priče samo pokušaj da se sakrije odgovornost onih koji su na čelu opozicionih stranaka“, napominje Vešović.
On zaključuje da se nakon pristupanja zemlje Sjevernoatlantskoj alijansi o nekoj samostalnoj i autonomnoj državnoj politici više definitivno ne može govoriti.
„Crna Gora nije nezavisna država, već itekako zavisna država o čijoj bezbjednosti brinu strane zemlje i savezi, dok i njenu ekonomsku održivost pothranjuju ’povoljni‘ krediti koje obezbjeđuju zapadne države“, jasan je naš sagovornik.