„Drugi krug je izvjestan, i mislim da će opozicija, pobijediti čime bi počela demontaža režima u Crnoj Gori. Nije dovoljno što u nekoliko opština opozicija na nivou države ima vlast, potrebno je i da predsjednik države bude opozicioni kandidat“, kaže Kiković.
Razlog zašto ne treba glasati za vlast on vidi i u lošem položaju srpskog naroda u Crnoj Gori, kome i sam pripada. Srbima je, tvrdi on, možda i teže nego na Kosovu.
„Neosporno je da su Srbi glavna opozicija režimu Mila Đukanovića u Crnoj Gori, jer su Srbi jedini narod u Crnoj Gori koji nema nikakva prava, i koji je izbačen iz Ustava, tako da srpski narod nema nijednog razloga da glasa za onaj režim koji otvoreno mijenja identitet Crne Gore, a taj identitet je kroz vjekove bio srpski“, obrazlaže naš sagovornik.
Navodi i podatak da se između dva popisa broj Srba smanjio za pet odsto.
„Ukoliko se nastavi vladavina DPS, mislim da će na sljedećem popisu Srba biti znatno manje. Težak je i položaj Srba na Kosovu, ali ovdje je teži. Oni na Kosovu imaju problema sa drugim narodom, dok Srbi u Crnoj Gori imaju problema sa sopstvenom braćom, ljudima koji su nekada bili Srbi ali su zbog interesa vlasti promijenili identitet i sada govore da nisu ni Sloveni i da su nam bliži neki drugi narodi, što je notorna laž“, ističe Kiković.
Na pitanje kakav boljitak je običnim građanima Berana donio prošlogodišnji ulazak Crne Gore u NATO, naš sagovornik odgovara da on zapravo vidi samo nove namete, i da od članstva u NATO-u koristi može eventualno da ima jedino Đukanović.
„Ulazak u NATO donio je povećanje PDV-a. Više narod danas plaća nametnutih dažbina od strane crnogorske vlasti nego što je to bilo u tursko doba. I Turci su imali određene namete, ali su uzimali desetak, dok ovdje nije u pitanju desetak već više nego polovina prihoda. Kriza je ogromna, ekonomska kriza je teška i nju ne osjeća jedino Milo Đukanović i porodica okupljena oko njega“, kaže Kiković.
Govoreći o politici zvanične Podgorice prema Rusiji, Kiković kaže da je današnja situacija neprirodna, i da je uzrok tome isključivo privatna politika Mila Đukanovića, koji, da bi opstao na vlasti, kako kaže, ne pokušava „nijednu svetinju sačuva nego je, naprotiv, svaku svetinju uništio“. Jedna od tih svetinja, dodaje Kiković, bili su i više nego bratski i prijateljski odnosi sa Rusijom.
„Poznato je — da nije bilo Rusije, ne bi bilo ni Crne Gore. O tome je napisao i knjigu ’Crnogorske finansije‘ Mirčeta Đurović, gdje je objasnio da je sva finansijska, materijalna i vojna pomoć stizala od Rusije i da su prijateljski odnosi bili i više od toga. Zaštitnik Crne Gore bila je Rusija, i na samrtnome času Sveti Petar Cetinjski, kada ga je pitao njegov naslednik Petar Drugi Petrović Njegoš šta da radi, i kako da upravlja i vlada, on mu je rekao: ’Moli se Bogu i drži se Rusije‘. Ta krilatica je do prije nekoliko godina bila krilatica svakog Crnogorca, odnosno pravog Srbina, jer Crnogorci su so srpstva“, kaže naš sagovornik.
Za kraj, Kiković je prokomentarisao i odnos Crne Gore prema pitanju Kosova, koji je utoliko više paradoksalan jer su u prošlosti Crnogorci upravo sebe smatrali čuvarima „Kosovskog zavjeta“.
„Njegoš je kazao da je Crna Gora ’zbjeg kosovski‘, da su Crnu Goru naselili ljudi nakon propasti Kosova. On kaže: ’Što se ne hoće u lance vezati, to se zbježa u ove planine, da ginemo i krv prolivamo, da junački amanet čuvamo‘. Kosovo je bilo ’grdno sudilište‘ i ono je to i danas“, zaključuje Kiković.
