Nakon nikad veće neizvjesnosti i prolongiranja odluke ko će biti predsjednički kandidati i vlasti i opozicije, kao i mini-izborne kampanje koja će trajati kraće od mjesec dana, na koncu su se ipak iskristalisala imena sedam kandidata koji će učestvovati u trci za predsjednika Crne Gore.
Tako će prema utvrđenom redosledu na glasanju učestvovati pod brojem jedan Marko Milačić, kandidat Prave Crne Gore, zatim Mladen Bojanić, kandidat najvećeg dijela opozicije, Hazbija Kalač ispred stranke Pravde i pomirenja, Vasilije Miličković, kojeg je predložila grupa građana „Građanska akcija“, zatim pod brojem pet kandidat Srpske koalicije Dobrilo Dedeić, dok je šesta i sedma pozicija rezervisana za kandidatkinju Socijaldemokratske partije Draginju Vuksanović, odnosno kandidata vladajućeg DPS-a Mila Đukanovića.
Mediji i analitičari najviše šansi za uspjeh na izborima očekivano daju dvojici kandidata — Milu Đukanoviću, koji je predsjednik vladajuće stranke, a kojeg su pored toga podržali i svi koalicioni partneri u vidu Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative (HGI) i svih nacionalnih albanskih partija, dok su iza kandidature nestranačkog kandidata Mladena Bojanića stale sve najjače opozicione partije — Demokratski front, Demokratska Crna Gora, SNP, Građanski pokret „URA“, a u korist Bojanićeve kandidature učešća na izborima odrekli su se i pojedini predsjednički kandidati poput profesora dr Đorđija Blažića.
Kada se podvuče crta, ipak osnovno pitanje koje se nadvija nad prvim krugom predsjedničkih izbora u Crnoj Gori jeste da li će nakon prvog biti i drugog kruga predsjedničkih izbora? Odnosno, da li će opozicija uspjeti da u dovoljnoj mjeri animira opoziciono nastrojene građane da u velikom broju izađu na izbore u nedelju.
Sa druge strane, kandidat DPS-a Milo Đukanović već sada čini sve kako bi taj scenario bio po svaku cijenu izbjegnut, jer bi samo održavanje drugog kruga izbora u izvjesnom smislu bio poraz za Đukanovića, a što bi samo po sebi bio i dokaz da njegova politička pozicija ipak nije toliko nedodirljiva koliko se čini.
Toga su veoma svjesni i u opoziciji, što potvrđuje i izjava lidera PZP-a Nebojše Medojevića, koji je ocijenio da velika izlaznost na predsjedničkim izborima nikako ne odgovara Đukanoviću:
„Ako izlaznost bude 65-68 odsto, Bojanić ulazi u drugi krug izbora za predsjednika. A onda počinje rodeo. Sve je u rukama apstinenata. Zato, dosta kukanja, filozofiranja i izbjegavanja odgovornosti. Svi na izbore!“, poručio je Medojević.
U međuvremenu, ono što je veoma vidljivo jeste da su prezasićenost građana politikom i opterećenost svakodnevnim problemima, učinili da predsjednička kampanja za sada protiče dosta mlako i bez uobičajenih tenzija i entuzijazma. Po svemu sudeći, čini se da su se svi kandidati odlučili za nešto skromniju kampanju i oslanjanje na prevashodno sopstvenu partijsku infrastrukturu.
Što se tiče vladajućeg DPS-a, za tu partiju u Crnoj Gori već decenijama važi da se praktično radi o „izbornoj mašineriji“ koja kao takva možda jedina i dalje efikasno obavlja sve postavljene zadatke u zemlji, pa kampanja bez mnogo trzavica makar teoretski ide u prilog Đukanoviću. Sa druge strane, opozicione partije ni približno ne raspolažu mehanizmima i uticajem koje DPS ima na cjelokupan državni aparat, pa ostaje da se vidi da li i pored kampanje nešto nižeg intenziteta opozicija može da animira dovoljan broj glasača kako bi došlo do drugog kruga.
