„Odluku donosimo koordinisano sa saveznicima, u skladu sa mjerama članica EU i NATO-a u vezi sa djelovanjem Rusije u napadu u Solzberiju, koji je crnogorska Vlada u znak solidarnosti sa našim britanskim partnerima, odmah jasno osudila“, stoji na zvaničnom nalogu na Tviteru Vlade Crne Gore.
Odmah zatim, reakcija je stigla i od Ambasade Velike Britanije u Crnoj Gori, koja se toj zemlji takođe putem Tvitera zahvalila na podršci.
„Zahvaljujemo se Crnoj Gori na podršci. Velika Britanija i saveznici zajedno šalju snažan signal Kremlju: Rusija ne može kršiti međunarodna pravila nekažnjeno“, navodi se u tvitu Ambasade Ujedinjenog Kraljevstva u Podgorici.
Komentarišući za Sputnik sada već konačnu odluku crnogorske Vlade da protjera jednog ruskog diplomatu, portparol Nove srpske demokratije Marko Kovačević ocjenjuje da je ovim potezom Vlada u Podgorici „pokazala da su od nezavisnosti Crne Gore ostali samo dugmići“.
„Postavlja se pitanje da li je članstvom u NATO paktu uopšte ostao bilo kakav prostor da Crna Gora vodi sopstvenu i samostalnu spoljnu politiku? Očigledno da nije. Interesi Crne Gore stavljeni su pod tepih i bilo kakvo samostalno odlučivanje je onemogućeno, a direktno odgovorni za takvo stanje su premijer Duško Marković i predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Servilna politika prema zapadnim centrima moći dovodi Crnu Goru u nezavidnu poziciju direktnog suprotstavljanja Rusiji, bez ikakvog konkretnog razloga i interesa same Crne Gore i njenih građana“, kaže Kovačević.
Kovačević dodaje da su „ovakvi potezi siguran put ka nestanku Crne Gore“, a koji je, kako kaže, „već otpočeo sramnom demarkacijom sa lažnom državom Kosovo i prije toga odnosom zvaničnih vlasti prema Prevlaci, kada je Crna Gora kao država pala na ispitu očuvanja sopstvenog teritorijalnog integriteta, nezavisnosti i suvereniteta“.
„Ovakvu politiku građani Crne Gore moraju biti spremni da kazne, ukoliko žele da Crna Gora opstane kao država. Svaki produžetak boravka na vlasti izdajničkih struktura Mila Đukanovića i Duška Markovića, dovodi u pitanje golu egzistenciju kako države, tako i njenih građana“, jasan je Kovačević.
Odluka o protjerivanju ruskog diplomate, po mišljenju političkog analitičara Dragana Rosandića, jeste nešto što je Vlada u Podgorici bila prinuđena da uradi zbog samog položaja u kojem se našla Crna Gora u poslednje vrijeme, slijepo prateći instrukcije iz Vašingtona, Brisela i Londona.
„Sve je u sklopu očigledne antiruske histerije, jer je sve bilo planirano uoči predsjedničkih izbora u Rusiji i Svjetskog fudbalskog prvenstva u toj zemlji. Na tom planu imate direktne izjave iz Londona od ministra inostranih poslova Džonsona, koji je dao jednu nevjerovatnu izjavu — da ruski predsjednik Putin preko Svjetskog prvenstva pokušava da popravi imidž Rusije. Ako bismo tako posmatrali stvari, šta je onda bila Olimpijada u Londonu 2012. godine? Da li je to bilo u cilju poboljšanja imidža Britanije, ili su Britanci častili ovu planetu jednim divnim događajem onako za svoj račun, bez veze“, pita se Rosandić.
Nažalost, marionetska Vlada u Podgorici, kako dodaje, i u slučaju „Skripalj“ mora da bude veći katolik od pape.
„Svi ti jadni, mali, nesrećni, moraju prvi da istrčavaju na grudobran odbrane britanskih interesa. Što se tiče naše same Vlade i premijera Markovića, čuo sam da su njemu otac i stric bili na Golom otoku za vrijeme Informbiroa, upravo zbog Rusa, a evo, sada se on ironijom sudbine nalazi u situaciji da protjeruje ruskog diplomatu“, kaže Rosandić.
On se takođe osvrnuo i na paradoksalnu činjenicu da Vlada Crne Gore sličan potez nije povukla čak ni u oktobru 2016. godine, kada se navodno dogodio „državni udar“ za koji je optužila Rusiju, već to čini sada, i to u znak „solidarnosti“ sa Velikom Britanijom.
„Oni nisu protjerali nijednog ruskog diplomatu 2016. godine zato što nisu imali nijedan konkretan dokaz o učešću ruskih diplomata u Podgorici u tom takozvanom ’državnom udaru‘. Da su imali bilo kakav dokaz, kontakt, snimke ili transkripte telefonskih razgovora, oni bi ih saopštili u ovom suđenju koje svakodnevno gledamo, ali nisu imali apsolutno ništa“, jasan je Rosandić.
Naš sagovornik predviđa da će najnoviji potez Podgorice „napraviti ogromnu štetu“ u odnosima Crne Gore i Rusije, ali i napominje da je šteta inače napravljena isceniranjem takozvanog državnog udara.
Na koncu, Rosandić referiše i da se sve vrijeme u ovoj priči, što je možda najvažnije, gubi iz vida i istorijski aspekt odnosa Crne Gore, Rusije i Velike Britanije, koji jasno upućuje ko je bio čiji prijatelj i saveznik u prošlosti.
„Da nije bilo Rusije, Crna Gora danas u ovom obliku ne bi postojala, a takođe da nije bilo Velike Britanije, mi bismo jedno 150 godina manje robovali pod Turcima. Međutim, zahvaljujući čuvenoj britanskoj politici ’statusa kvo‘, mi smo nekih 150 godina duže odrobijali pod Turcima nego što je trebalo, što vjerovatno najbolje govori o tome koliki su nam prijatelji Britanci“, zaključuje Rosandić.
