Kneževića su do kapije spuškog zatvora pored simpatizera DNP-a ispratili i funkcioneri DF-a Andrija Mandić, Nebojša Medojević, Strahinja Bulajić i Branko Radulović, a sam Knežević je prije ulaska poručio Milu Đukanoviću da će četiri mjeseca provesti u traženju kreveta za njega, na kojem će moći da „opruži noge odmah nakon predsjedničkih izbora“.
„Moj drug Edi mi je rekao da mi je obezbijedio istu sobu u kojoj je Saša Sinđelić samovao 2002. godine kada je ubio Mirka Fortesa i da mi je obezbijedio sve uslove da se za pola sata obratim crnogorskoj javnosti“, poručio je Knežević, da bi se potom javnosti obratio putem video-poruke.
Knežević u poruci, između ostalog, kazao da je već osam mjeseci onemogućen da obavlja svoje parlamentarne i političke aktivnosti, jer su mu oduzete sve putne isprave, i da nema dilemu da je „državni teror nad DF-om i nad njim samim, posledica političkih uvjerenja koja se nikako ne uklapaju u kalup NATO besudne zemlje i kolonije, što je Crna Gora postala učlanjenjem u taj vojni savez glasanjem u krnjoj Skupštini, bez konsultacije građana na referendumu“.
„Istina, koliko god za neke bila bolna, jeste sledeća: većina građana Crne Gore je protiv učlanjenja u NATO. Većina građana Crne Gore je protiv priznanja tzv. države Kosovo. Većina građana Crne Gore je protiv uvođenja sankcija Rusiji“, poručio je opozicionar.
Većina građana, prema njegovim rečima, smatra i da srpski jezik mora najmanje biti ravnopravan sa manjinskim crnogorskim, da je Mitropolija crnogorsko-primorska duhovni temelj na kojem su nastale sve vrijednosti koje nas okupljaju, a da su pravoslavni Srbi i Crnogorci isti narod, kao i da svaki pokušaj diskriminacije Srba ne može doprinijeti nacionalnoj stabilnosti i pomirenju kojem bi trebalo svi da težimo.
„Većina građana Crne Gore smatra da je naša država ekonomski uništena, poharana i nalazi se u vlasništvu nekoliko porodica koje su svoje interese predstavile kao nacionalne“, istakao je Knežević.
Kako je dodao, on smatra da je upravo zbog tih istina osuđen i da mu se i dalje sudi „ne bi li na nekom novom geopolitičkom Golom otoku revidirao svoje stavove i napravio kompromis sa strahom“.
„Da sam bio spreman da izdam sebe, sve ove sudanije ne bi bile potrebne. Dovoljno bi bilo da pozovem drugog sekretara Ambasade SAD i zatražim sastanak sa njenom ekselencijom, neformalnim gospodarom Crne Gore, kako bih uz jedan rukoljub oprao svoje grehove i stao u red bezličnih političkih lakeja i baštovana, koji češće idu po mišljenja u Ambasadu, nego u trgovinu“, istakao je na kraju Knežević.
